Vukovar će posebnim zakonom biti proglašen mjestom posebnog domovinskog pijeteta, no taj ga zakon neće, kao što je braniteljska populacija zahtijevala, izuzeti zakonske obveze primjene ćirilice kao drugog službenog pisma niti će dovesti do skidanja dvojezičnih ploča s državnih institucija. Potvrdio nam je to ministar branitelja Tomo Medved, čije je Ministarstvo uputilo u javnu raspravu nacrt prijedloga Zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta.
- Ćirilica neće biti predmet ovog zakona niti će zakon utjecati na njezinu upotrebu u Vukovaru. Službeno pismo i jezik reguliraju drugi zakoni - rekao nam je ministar Medved.
Povjerenstvo za proglašenje Vukovara mjestom posebnog pijeteta, formirano u studenome prošle godine na svečanoj sjednici Vlade u Vukovaru, završilo je, čini se, posao, te je odlučilo da se poseban status Vukovara treba regulirati zakonom, a ne običnom odlukom.
- Tako je odlučeno zbog iznimne složenosti problematike. To će biti zahtjevan zakon koji će se u prvom redu baviti perspektivom Vukovara i definiranjem povijesnih činjenica - kaže ministar Medved.
Izbjeći politizaciju
Za sada su u javnu raspravu upućene tek teze za izradu zakona, iz kojih se ne može konkretno iščitati što će zakon točno definirati, a ministar Medved o tome nije želio detaljnije govoriti.
- Uskoro ćemo objaviti i tekst zakona pa će sve biti jasno - rekao je.
U objavljenim tezama pak stoji kako je “analizom sadašnjeg stanja, s naglaskom na povijesne, stručne, gospodarske i demografske okolnosti, te uzimajući u obzir teška ljudska i materijalna stradanja koje je pretrpjelo područje vukovarskog Podunavlja tijekom Domovinskog rata, utvrđena potreba da se Vukovar proglasi mjestom posebnog pijeteta iz Domovinskog rata, što je moguće postići jedino propisom razine zakona”. Tim bi se zakonom, piše u tezama, utvrdila “posebnost Vukovara u novijoj hrvatskoj povijesti te bi se odalo priznanje podnesenim žrtvama stanovnika i branitelja Vukovara iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva”, a ujedno bi se “u budućnosti izbjegla bilo kakva politizacija koja dodatno opterećuje stradalnike i hrvatske branitelje Vukovara”. Također bi se uspostavilo i posebno tijelo koje bi imalo središnju ulogu u praćenju i analizi stanja na vukovarskom području te u predlaganju razvojno-poticajnih mjera.
Osnovna pitanja koja se namjeravaju urediti novim zakonom su, stoji u tezama, osim definiranja Vukovara i njegova statusa s ciljem očuvanja trajne uspomene na žrtve, i definiranje konkretnog područja na koje će se zakon odnositi te definiranje mjesta, razdoblja i načina obilježavanja posebnog domovinskog pijeteta.
Međutim, sam pojam “mjesto posebnog pijeteta” u prošlosti je bio usko vezan za pokušaj anuliranja zakonske obveze upotrebe ćirilice kao drugog službenog pisma u Vukovaru. Dvojezičnost je zakonska obveza svake jedinice lokalne uprave u kojoj pripadnici nacionalne manjine čine trećinu ili više ukupnog stanovništva. Popisom stanovništva iz 2011. godine utvrđeno je da članovi srpske nacionalne manjine čine 34,9 posto ukupnog stanovništva Vukovara. Stoga su u rujnu 2013. godine na državne institucije u Vukovaru postavljene dvojezične ploče, s latiničnim i ćiriličnim pismom, što je izazvalo bijesne reakcije braniteljske populacije i nasilno skidanje i slamanje ploča.
Prekrivene ploče
U studenom 2013. godine gradsko vijeće Vukovara izmijenilo je statut Grada, proglasilo Vukovar mjestom od posebnog pijeteta, odgodilo primjenu zakona o pravu na dvojezičnost, a službenim jezikom i pismom proglasilo hrvatski i latinicu. Organiziran je i Stožer za obranu Vukovara, koji je želio referendumom zabraniti ćirilicu u gradu heroju Domovinskog rata. Prikupili su više od pola milijuna potpisa građana za održavanje referenduma, ali je Ustavni sud 2014. utvrdio da je referendumsko pitanje protivno Ustavu. Ustavni je sud također naložio vukovarskom gradskom vijeću da u roku od godine dana riješi pitanje prava nacionalnih manjina. To je i učinjeno 2015., kad je ponovno izmijenjen Statut na način da su propisana pojedinačna prava nacionalnih manjina, ali ne i pravo na dvojezičnost. Na tome je stalo, a promjenom državne vlasti prestalo je preispitivanje zakonitosti takvog statuta. Na tome stoji i danas. Na pojedinim državnim institucijama, poput ureda državne uprave ili suda, još stoje dvojezične ploče, ali su prekrivene naljepnicama hrvatske zastave.