Već na samome ulazu u Majske Poljane jasno je da je upravo ovo mjesto najviše pogođeno potresom. U mjestu od samo 195 stanovnika u vrijeme našeg obilaska već je bilo potvrđeno da je troje mrtvih, a kasnije je brojka porasla na pet. Gdje god okrenete glavu, prizori su apokaliptični, ravni hororu.
Ulazimo u selo, nema kuće koja nije prilično oštećena - zidovi popucali, odvojili se jedni od drugih, krovovi se urušili, popadali cijeli balkoni, a i one kuće na kojima se to izvana tako ne čini iznutra su - raspolovljene. Velik je broj kuća kompletno sravnjen sa zemljom. - Nemamo vam što reći, sve će biti jasno ako samo uslikate kuće - govore očajni mještani koji su nas dočekali na ulazu u selo. Pokazuju na nekadašnji seoski dom, zgradu u kojoj su nekad bili trgovina, pošta i sl. Ta je nekad zgrada sada tek nakupina građevinskog materijala.
Uništeno nam je sve...
- No, srećom, u njoj nije nitko živio. Jučer, nakon prvog potresa, sve je bilo u redu, bilo je tek manjih oštećenja na kućama. Mi smo, recimo, svoj krov već bili uspjeli popraviti, sve je bilo u redu. Iako, doduše, cijelu noć od straha nismo spavali. A onda nas je u podne iznenadio nov potres, koji je uništio sve - priča nam jedna gospođa koju smo zatekli na početku sela, dodajući da ne zna gdje će noćas spavati s obzirom na to da u njihov dom nipošto nije sigurno ulaziti.
Već po dolasku u selo mještani su nas dočekali s informacijom da se već zna prva žrtva - 20-godišnji mladić koji je pronađen mrtav u jednoj od nemalog broja urušenih kuća. Dvije su osobe, pričaju nam, izvučene žive, a za nekoliko njih se traga. Po uputama mještana odlazimo na brijeg na Majskoj Poljani, u blizini nekadašnje Hippove tvornice.
Svi nude pomoć
Dočekuju nas dva bagera koja pokušavaju raščistiti goleme nakupine šute, ostatke deke, glomaznog i sitnog namještaja, a ispod njih pokušavaju naći unesrećenog. Okupili su se susjedi, obitelj, kumovi, Crveni križ, a tu je i policija.
U kući su bili otac i sin, policajac koji je tamo potvrđuje nam da su oca našli mrtvog, a nakon otprilike pola sata kopanja bagerom pronađeno je i tijelo sina, mladića.
Svi su shrvani, u strahu, panici, plaču. Dok je ova akcija još bila u tijeku HGSS sa psima je otišao i u drugu kuću koja je udaljena nešto manje od kilometra, a koja je također kompletno urušena, i u njoj su navodno dvije osobe.
U trenutku kada smo bili tamo nije se znalo jesu li žive, no većina okupljenih je pretpostavila da nisu - od potresa i urušavanja već je prošlo četiri sata. Kasnije nam je potvrđeno da su i tamo pronađene dvije žrtve.
U okolici Petrinje posvuda šokantni prizori. Oštećene su ceste i most koji vodi do Petrinje pa se otežano vozi, a rijeka automobila upućuje se prema Petrinji. Ne naplaćuje se niti cestarina. Po putu u Glini nailazimo na petero štićenika doma za starije Kuzmić, koji u kolicima sjede na cesti. Uz njih je i obitelj Kuzmić koja je vlasnik doma. - Krov naše kuće bio je oštećen i od prvoga potresa, no sve smo vrlo brzo sanirali.
Sada je, pak, šteta puno veća, i stojimo vani u strahu da će se dogoditi još potresa - govore. Pala su im vrata, preokrenuo se televizor, porazbijalo staklo. - No uopće se ne želimo žaliti na tu štetu, pratimo situaciju u Petrinji i tamo je puno gore - kažu. Uz bračni par koji drži dom Kuzmić, tu su i njihovi sin i snaha. - Mi smo u trenutku potresa bili u Sisku, s bebom koja trenutno spava u autu - kažu pa nastavljaju: - Prolazili smo selima pored Siska, tamo ima puno kuća koje su srušene do temelja. No ipak nam se čini da je u Petrinji puno gore - kažu.
Nemoć i strah
Statičari još nisu bili stigli do ovoga kraja niti nakon prvog potresa. - Realni smo pa to nismo ni očekivali - govore. Pada mrak pa odlučuju štićenike ipak vratiti u kuću. - Ovo je vanjska sila protiv koje ne možete ništa. Možemo se samo vratiti u kuću i nadati da neće biti još podrhtavanja - kažu, dodajući da su nužne stvari stavili u automobil i da su pripravni u svakome trenu napustiti kuću.
- U prvom se potresu malo pričalo o ovome kraju, a ljudima puno znači kada ih se spomene. Svi su ovdje jako siromašni, ljudi žive čak i u kućama koje se čine srušene i bez potresa! Ovdje nije kuriozitet da ljudi žive u kućama koje na podovima imaju zemlju. Zato molimo sve koji su u mogućnosti da nam na bilo koji način pomognu - govore Kuzmići.