ZAGREB - Članak o sporosti i nelogičnosti glomaznog aparata hrvatske birokracije koji nas fizički, psihički i novčano izjeda izazvao je burne reakcije brojnih čitatelja Jutarnjeg lista.
Ogorčeni, izmoreni i nerijetko opečeni davanjem plave kuverte, čitatelji su problematiku komentirali riječima: “Taj užas od birokratske hobotnice treba ubiti; kako inače zaposliti rođake u državne resore, mora im se izmišljati radno mjesto; socijalizam s okusom novokomponiranog kapitalizma; krajnje je vrijeme da ukinemo tu paklenu, samovoljnu birokraciju; narode, buni se ili će ovo zauvijek ostati; kad bih htio iznijeti sve što sam u životu prošao po tim ustanovama, mislim da bih komotno mogao napisati roman...”
Na 20 nebuloznih propisa koji su na snazi prije svega jer nijedno računalo u uredima javne uprave nije povezano, čitatelji su iznijeli dodatni 21 primjer iz vlastitog iskustva.
GLAS NARODA - Donosimo vam 21 primjer iz stvarnog života naših čitatelja. Neki su baš zastrašujući!
Goran Vuković: Dobiješ moždani, a moraš se potpisati
Čovjek doživi moždani udar i završi u domu. Ne može ni govoriti niti pisati. Da bi njegova obitelj mogla podizati njemačku mirovinu (kojom plaća smještaj u domu), svaki mjesec mora dostaviti potvrdu socijalne službe koju paralizirani čovjek mora vlastoručno potpisati. Ako to nije u stanju učiniti, kod njega mora doći javni bilježnik. To košta tri tisuće kuna! I, naravno, da svaki mjesec ne bi dala tri tisuće kuna, obitelj redovito krivotvori potpis, što je kriminalno djelo.
Martin Tursić: Država radi nered, a mi sve plaćamo
A tek Gruntovnica, koji apsurd! Država je priču oko sređivanja zemljišnih knjiga prebacila na građane koje onda voza okolo, odugovlači i uzima im novac. Upravo bi država trebala pokriti dio troškova geodeta, vještaka, arhitekata, odvjetnika i ostalih vezanih uz sređivanje papira jer je ona i odgovorna za stanje u zemljišnim knjigama.
Korisnik Facebooka: Stalno dokazujem da nemam nogu
Da bi invalid bez noge napravio novu protezu - na koju ima pravo svake tri godine - svaki put treba otići svom liječniku opće prakse, od njega uzeti uputnicu za ortopeda, zatim s uputnicom otići ortopedu da bi on napisao nalaz da čovjek nema nogu.
S tim nalazom treba otići kod protetičara da mu napiše doznake, zatim s tim doznakama otići na socijalno u dotičnom gradu, socijalno šalje doznake u Zagreb komisiji na ovjeravanje, komisija ih iz Zagreba vraća natrag na socijalno, nakon nekih sedam dana valja opet otići na socijalno pokupiti doznake i onda s njima u protetičara na izradu proteze. Sve to treba napraviti čovjek bez noge. I taj se postupak svaki put ponavlja.
Korisnik Facebooka: Vozanje zbog čarapa za batrljak
Invalid ima pravo na 12 navlaka za batrljak godišnje (jedna “čarapa” mjesečno). Prvo treba otići kod onoga tko izdaje navlake, on napiše doznake, doznake treba odnijeti na socijalno, socijalno ih nakon sedam dana ovjerava, treba opet otići na socijalno po ovjerene doznake, s njima natrag u protetičara i preuzeti 12 navlaka koje trebaju trajati godinu dana.
Korisnik Facebooka: Sat vremena za udaranje pečata
Oduševile su me i službenice u Ministarstvu pravosuđa u Zagrebu - prvo te jedna upiše, zatim te pošalje na drugi kat da bi ti ondje druga udarila pečat. Na drugom su katu tri gospođe u istoj sobi, kad sam ušla društvo su im pravile još dvije, valjda iz susjedne sobe; pile su kavu i laprdale. Gospođa koja mi je trebala pečatirati dokument u devet ujutro mi je rekla da se vratim za sat vremena. Njoj očito treba čitav sat da bi udarila pečat.
Snežana Kolar-Tomić: Beba mora dokazati da nema prihode
Meni su tražili da za bebu staru mjesec dana priložim potvrdu da prošle godine nije ništa novčano primala! Halo, prošle godine nije bila ni začeta, nije ni postojala!
Stjepan Rudman: Njemačka brzo, Hrvatska nikako
Kad sam prije deset godina uvozio rabljeni automobil iz Njemačke, ondje sam sve papire riješio u roku od dva sata i platio ondašnjih 40 DM. U Hrvatskoj sam tri dana oblijetao od Zagreba do Čakovca i platio tri tisuće kuna. Plus carina i porez. Za homologaciju su mi rekli da samo provjerim godište i serijski broj auta i donesem original račun iz autokuće u kojoj je kupljen. Ali, na špediciji kažu da mi taj račun ne vrijedi i da moram ići u Njemačku po novi. To je samo tisuću kilometara u jednom smjeru, kažem. To je vaš problem, hladno odgovoriše. Naime, na računu nije pisalo račun (Rechnung), nego Ugovor o kupnji, jer je takvo njemačko pravilo. I to je bit cijelog problema. Iznos koji je plaćen i podaci su bili točni. Nakon toga su mi rekli da neka mi netko u Njemačkoj iste podatke prepiše na obični A4 papir i pošalje faksom. Bez pečata. I na temelju toga su mi ocarinili automobil. Date li nešto ispod stola, često ste prvi na redu i priča je sasvim drugačija...
Zen Cro: Krvnu grupu stalno mi utvrđuju?!
Svaki put kad se ide na operaciju (ovaj tjedan ići ću na sedmu) mora se dati krv da se utvrdi koja ste krvna grupa. Kao da je to nešto promjenjivo! Zar se to ne može negdje u kartonu evidentirati?!
Katica Pačarić Šipić: Iskaznica? To ne vrijedi za branitelje
Kao dragovoljka Domovinskog rata od ondašnje sam ministrice, poput svih dragovoljaca, na kućnu adresu dobila iskaznicu s njezinim osobnim potpisom o dokazu statusa dragovoljca. Kakva sreća, uzviknuli smo! Ali već nakon mjesec dana iz državne mi uprave traže potvrdu da sam dragovoljka Domovinskog rata. Dajem im iskaznicu, ali kažu - ne, to ne vrijedi, morate mi dostaviti potvrdu iz matičnog ureda za obranu. Čekajte, pitam ih, zar je neki Pero Perić u uredu vjerodostojniji potpisnik od ministrice? Da, glasio je odgovor.
Mladen Polak: Radna knjižica je nepotrebna
Radna knjižica potpuno je nepotreban dokument. Uz radnu knjižicu uvijek moraš predati rodni list, svjedodžbu o završenoj školi, domovnicu, licence, dakle sve papire koji jesu zavedeni u toj istoj radnoj knjižici. Ali nema veze - daj sve dvostruko. Radnu knjižicu potom daš poslodavcu da bi je on s prijavom nosio u mirovinsko na ovjeru. Kad odlaziš iz tvrtke, opet se radna knjižica nosi na mirovinsko. Znači, svi podaci o tvojim prijavama i odjavama postoje u mirovinskom zavodu! I upravo taj isti zavod treba svim budućim poslodavcima i javnim službama dostaviti ispis. Ali, Lijepa naša ...
Bojan Horvat: Ja čekam, a ona ispija kavicu...
A procedura kod otvaranja udruge, to je tek odiseja. Jednom sam pola sata čekao gospođu da ona popije kavicu. Dok sam čekao, hodnikom su svakih par minuta prolazili zaposlenici. Jedni su išli zapalit’, drugi su nosili kolače, treći kave... Stara deviza: nitko me ne može tako malo platit’ koliko ja mogu malo radit’.
Josip Dvekar: Putovnica vam nije dokument!
Cijeli dan mi je trebao da registriram pišljivi kineski skuter koji je kupila žena. Međutim, njezina osobna istekla je prije mjesec dana. Uzmem stoga putovnicu i odem do stanice za tehnički pregled. Konačno dođem na red; kažu mi da putovnicu ne priznaju kao dokument! Nevjerojatno! Natrag doma, ženu pod ruku pa u javnog bilježnika da prepišemo skuter na moje ime. Ponovno u stanicu, čekam red na šalteru, a na zidu lijepo visi pravilnik: Za utvrđivanje identiteta može se predočiti osobna karta, putovnica ili vozačka dozvola. Čemu im služi taj pravilnik, da ukrasi zid?
Dejan Zuber: Jedna registracija, a tri puta na šalter
Probajte u Puli registrirati auto! Vraćat ćete se na šalter barem triput! Nekad sam mislio da je to zato što su mi vozila iz uvoza, kupljena u drugoj županiji. Ili možda nešto sa mnom nešto nije u redu. Konačno sam kupio novi auto - opet isto. Priča je preduga i tragikomična.
Kristijan Mikolašević: Strancima ne žele dati dozvole
Oženiš li se ili udaš za stranca ili strankinju, država će učiniti sve da ne uspiješ dobiti potrebne dokumente za njihov boravak ili radnu dozvolu. Ne razmišljaju koliko nas Hrvata ima u stranim državama gdje smo dobro prihvaćeni i priznati. Sramota!
Vlasta Špoljar: Porezna olakšica? O, kakva golgota!
Porezna olakšica na prvu nekretninu: osim osnovnih stvari - domovnica, rodni list, kopija osobne, gruntovnica, potvrda o dosadašnjem prebivalištu, kopija kupoprodajnog ugovora, potvrda da nemam nekretninu na sebi... - treba i potvrda kako je bivši vlasnik došao do tog stana. Zašto?
I hajde, čovjek našao očevu darovnicu. Ali, nova muka, treba i potvrda kako je vlasnik kuće u kojoj sam dotad živjela, a to je moja baka, dobila tu kuću.
Baka je osobno morala ići izvaditi potvrdu o nasljeđivanju od pokojnog supruga. Čemu to? A onda ono najčudnije, traže i potvrdu za sve ukućane koje nekretnine imaju i njihove potvrde o prebivalištu. Nekoliko puta sam morala putovati u rodni grad, potrošila brdo novca, vremena i živaca s neljubaznim službenicima. Na kraju sam odobrenje o poreznoj olakšici čekala sedam, osam mjeseci.
I da, ako ćete u novoj nekretnini živjeti s članovima uže obitelji (supružnik i djeca), ne odobrava se porezna olakšica???
Korisnik Facebooka: Iskaznicu ćete dobiti kad se kolegica vrati s porodiljnog
Jednom sam dobio odgovor da će mi iskaznica neophodna za početak rada biti izdana kad se djelatnica koja na tom predmetu radi vrati s bolovanja. Nakon dugog inzistiranja i čak potegnute veze u dotičnoj ustanovi, iskaznica je bila gotova za nekoliko dana. Inače, u istom tom uredu gdje se zaprimaju zahtjevi za dotični dokument sjede ni manje ni više nego tri žene.
Korisnik Faceboka: Zašto službenici ne rade svoj posao?
Ne postoji nikakva “birokracija”, postoje službenici koji ne rade svoj posao. Takvima treba dati otkaz. Ah, zaboravio sam, to sad i nije baš moguće jer su dobili gomilu potpisa koji im omogućava da i dalje rade što žele.
Tim Blaise: Račun sam platio, ali papira još nema
Iz vlastitog iskustva: dođete li u ruke javnom bilježniku - skratite si muke, objesite se. Potpisuje sve što donesete. Ništa ne čita, ni za što nije odgovoran, iako je on ovjerio potpis. Možete mu sestru prodati u roblje, potpisat će, ali neće pročitati što je potpisao, a kamoli biti odgovoran. Upitate li ga je li ispravan dokument koji je prethodno potpisao, najvjerojatnije će šutjeti. Uslugu ne naplaćuje prema radu nego prema vrijednosti imovine o kojoj je riječ.
Ponovno ti proda vlastitu kuću koju već posjeduješ, i za koju imaš dokument o vlasništvu koji je upravo on ovjerio.
Obrazac koji popuniš, a koji je isprintao iz običnog worda, naplati oko dvije tisuće kuna. Ni sada ne znam u kojem sam stanju s dokumentacijom. Papir kasni, iako sam račun odavno platio.
Kontra Kontrash: Domovnica, osobna, putovnica...
U MUP moraš donijeti domovnicu za izradu osobne karte! Ali kada vadiš putovnicu, moraš donijeti domovnicu i osobnu (koju ne bi imao da nisi imao domovnicu), takva su mupovska pravila.
Vrh tog istog MUP-a pun je divnih klimatiziranih ureda tajnica, službenih vozila, mobitela, činova i zvanja i solidnih plaća bez nekog određenog posla ili zadaće. Njegovo radno mjesto je, recimo, pomoćni referent u uredu načelnika ureda načelnika ravnateljstva, koji pored načelnika eto ima i ravnatelja. I tako unedogled!
Marko Krizmanić: Tražili su me liječničku potvrdu da mogu programirati
Otvarao sam obrt za informatičke usluge. Tražili su me liječničku potvrdu da sam sposoban obavljati djelatnost, odnosno da sam sposoban programirati.
Irena Vuković: Apsolvent sam, ali mi piše ‘NKV’?!
Kao apsolvent na Fakultetu političkih znanosti išla sam otvoriti obrt.
Odnesem radnu knjižicu u Odjel za rad. Priložim sve papire, među njima i ovjerenu kopiju svjedodžbe o završenoj srednjoj školi i pečatirano uvjerenje s fakulteta da sam apsolvent. Ne vrijedi, kaže službenica, morate mi donijeti original svjedodžbe o završenoj srednjoj školi.
- Ali ne daju ga s fakulteta! Zato imam ovjerenu kopiju koju mi je javni bilježnik naplatio. I zato imam uvjerenje da sam apsolvent. Kako bih mogla upisati fakultet da im nisam dala original svjedodžbe završene srednje škole?
- Žao mi je. Moram vam upisati da imate završenu samo osnovnu školu.
I sad meni - s otvorenim obrtom i korak do diplome - zbog nedokazive službenice u radnoj knjižici piše NKV. Umorna sam, pustila sam tako.