RIJEKA - Ni jedan častan čovjek koji je dobio oteti tuđi stan po poznatim Šuškovim običajima i pravilnicima ne može biti ponosan na to, izjavio je u razgovoru za riječki Novi list, potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac i time po prvi put unio disonantne tonove u dosadašnja eksplicitna očitovanja Vlade i nadležnih državnih institucija o potpuno "čistom" slučaju stana premijerke Jadranke Kosor.
Na izravno pitanje da komentira slučaj stana i izbacivanja braće Drobac , rekao je kako svi dužnosnici, tadašnji i današnji, imaju svoj dio odgovornosti za u to vrijeme masovnu političko nasilničku pojavu. - To tada nije činio samo pokojni ministar Šušak nego čitav sustav njegovih suradnika koji danas vjerojatno uživaju visoke časničke mirovine, a mi političari do danas o tome nismo niti kazali ono što smo morali, rekao je Uzelac. Upitan misli li da premijerka treba javno preuzeti barem moralnu odgovornost Uzelac kaže:
- Ja sam uvjeren da premijerka Kosor nije ponosna na način na koji je došla do stana. Mada s njom nisam o tome razgovarao, nije teško primijetiti kako je to itekako opterećuje, makar bi se baš za njen slučaj moralo zapaziti nekoliko detalja koji joj idu u prilog. Pritom ne mislim na činjenicu da je stan dobiven legalno. Tada to možda i jest bilo legalno, u što također sumnjam, ali sigurno nije bilo moralno - ističe te dodaje kako je za premijerku ipak olakšavajuća okolnost što ona stan nije dobila izbacivši nedužna čovjeka na ulicu, nego joj je dodijeljen nakon što ga je već napustio branitelj koji ga je koristio.
Uzelac se obrušio i na sve one koji su za Drobčeve i slične slučajeve znali, ali šutjeli svih tih godina, a bili su i u vlasti i u javnosti te ih naziva licemjerima. - Štoviše, neki od njih su tada osuđivali istupe aktivista HHO-a i drugih nevladinih organizacija. Danas su i oni osjetili miris krvi politički načete premijerke pa su hrabro odlučili da malo liznu. Ali ni danas od njih nećete čuti prijedlog da se tim ljudima iz proračunskih sredstava osigura krov nad glavom. Ako to pak zatraži neka nevladina, srpska ili međunarodna organizacija, na to gledaju s podozrenjem, kaže Uzelac.
Nije, međutim, propustio ipak stati u obranu premijerkine časti navodeći kako može posvjedočiti da ljudi koji se zalažu za pravedno i sustavno rješavanje ovakvih i sličnih slučajeva bez diskriminacije nailaze na razumijevanje i pomoć upravo kod predsjednice Vlade. Smatra nadalje da se može i mora pronaći model za obeštećenje ne samo Miomira Drobca već i stotina drugih ljudi koji su u prošli istu životnu tragediju. Kaže kako na tome inzistira jer su ti ljudi nisu izbačeni iz stanova zbog tadašnje politike, a ne autonomnom voljom pokojnog ministra Šuška.