ZAGREB - Kada u Hrvatskoj zaživi Zakon o osobnom bankrotu , pod njegov bi udar moglo doći i 35.000 građana, koji ne uspijevaju sastaviti kraj s krajem. Procjena je to udruge Potrošač, u kojoj upozoravaju kako to nije i konačna brojka. Naime, najcrnje prognoze govore da bi u bankrotu moglo završiti i 50.000 građana.
Elegantan izlaz
- Osobni bankrot je loš, ali elegantan izlaz iz teških financijskih problema i ljude ipak ne ostavlja na ulici. Posebno su teške prve dvije godine, koje sliče odvikavanju od droge ili alkohola - kaže Ilija Rkman, predsjednik udruge Potrošač.
Institut osobnog bankrota imaju gotovo sve europske zemlje . Njegova je osnovna namjena prezaduženom građaninu omogućiti novi početak, tako što će mu se dio dugova otpisati, a dio će vraćati tijekom razdoblja do deset godina, naravno pod nadzorom povjerenika kojeg će mu, kao svojevrsnog tutora, odrediti sud. U tom razdoblju, dužnik ostaje bez imovine, koja ulazi u stečajnu masu i završava na bubnju, iz čega se namiruju vjerovnici. Među ostalim, dužnik ostaje bez stana i auta, blokiraju mu se svi računi i kartice, a povjerenik mu otvara novi račun, preko kojeg vrši sva plaćanja. Tijekom svojevrsne prinudne uprave nad svojim financijama dužnik mora povjerenika informirati o svakoj potrošenoj kuni i ne smije se više zaduživati.
Šok-terapija
Iako se još ne zna kako će točno izgledati model osobnog bankrota kod nas, kandidata za šok-terapiju već imamo. Jedan od njih je bivši branitelj iz Siska Mladen Majnarić, koji je do 2003. radio u Ministarstvu obrane, iz kojeg je otišao s otpremninom koju je uložio u otvaranje poljoprivredne ljekarne u Gvozdu. No, taj mu posao nije išao, pa je krajem 2005. zatvorio obrt. Tu počinje njegova kalvarija jer ostaje bez primanja, a brak mu se raspada, pa čak dvaput pokušava samoubojstvo. Do danas je, tvrdi, riješio dio dugova i sredio invalidsku mirovinu, no trećina iznosa mu je blokirana, pa mu za život ostaje oko 2100 kuna.
Financijsko izlječenje
- Od toga ne mogu živjeti - žali se Majnarić. Koliko točno duguje ne zna, ali procjenjuje da mu samo glavnica iznosi između 90 i 100 tisuća kuna.
Osobni bankroti tresu i naše zapadne susjede. Prema podacima iz Slovenije, do kraja lipnja prošle godine u osobnom je bankrotu završilo 1416 građana.
- Možemo pretpostaviti da broj ljudi u bankrotu raste zbog krize. U bankrotu su ljudi koji imaju dugove veće od 100.000 eura, ali i neki sa samo tisuću eura duga. Bankrot u većini slučajeva pokrene sam dužnik jer mu je to jedina šansa da poslije nekoliko godina počne normalno živjeti - kaže Boštjan Krisper iz Saveza potrošača Slovenije.
Osobni bankrot u Sloveniji postoji od 1. listopada 2008. Savez potrošača izradio je vodič za osobni stečaj, u kojem prezadužene građane upozorava na prava i obveze. Iz njega se tako može saznati da stečajni postupak pri sudovima stoji oko 2000 eura, zatim da cjelokupna imovina dužnika ulazi u stečajnu masu, kao i da on tijekom procesa “financijskog izlječenja” ne može otvarati nove račune.
- I vaša kuća ili stan postaje dio stečajne mase. U roku od tri mjeseca iz nje ćete se morati iseliti i unajmiti stan, u čemu će vam pomoći socijalna služba - upozorava se u brošuri.
Tutor dužnika - jedan od najboljih poslova
Posao povjerenika za osobni stečaj uskoro bi mogao postati jedan od najatraktivnijih poslova u Hrvatskoj. Procjene udruge Potrošač govore da će Hrvatskoj biti potrebno 300-tinjak takvih tutora, koji će morati proći obuku. No u ovom je trenutku još nepoznato kakav će model osobnog bankrota odabrati Hrvatska.
Naime, zakon bi trebao biti izrađen do kraja ove godine, a Ministarstvo pravosuđa tek treba imenovati radnu skupinu za njegovu izradu. Ne zna se ni koliki će dio plaće ostajati građanima koji završe u bankrotu, no gotovo je sigurno da će im biti zajamčen barem iznos minimalne plaće, 2814 kuna u bruto iznosu.
‘Zbog kredita nisam mogao ni kruh kupiti’
Među ljudima koji su završili u osobnom bankrotu ima ‘običnih’ radnika, ali i financijskih ulagača. Krisper spominje dva slučaja kojima je sam predložio otvaranje osobnog stečaja.
Jedan se tiče čovjeka koji je ostao bez posla. Kako mu socijalna pomoć nije bila dovoljna da prehrani svoju obitelj, počeo je uzimati kredite. No, ubrzo ih više nije mogao vraćati, pa mu je banka pokrenula ovrhu, zbog čega se našao u situaciju da više ne može kupovati ni kruh. Izlaz je potražio u osobnom bankrotu.
Drugi primjer tiče se čovjeka koji je založio znatnu vrijednost dionica za dobivanje bankovnog kredita. No, kako je vrijednost dionica u krizi osjetno pala, banka je od njega zatražila da založi nove dionice kao instrument osiguranja kredita. Kako kredit više nije mogao vraćati, banka se dijelom naplatila iz založenih dionica, što međutim nije bilo dovoljno, pa je i on završio u osobnom bankrotu.
- U puno slučajeva prisutni su i osobni problemi, poput razvoda, alkoholizma i psihičkih bolesti. Rijetko je potrošača u bankrot bacio samo jedan kredit, obično to ide u kombinaciji više dugova s teškim osobnim problemima, pa je jako bitno tim ljudima ponuditi i socijalnu i psihološku pomoć - zaključuje Krisper.