Petero djece trebalo je za njihovo dobro prije nekoliko dana izdvojiti iz obitelji, pet malih nemoćnih stvorenja spasiti od bijede, nasilja, prljavštine, pijanstva, razvrata ili svega toga zajedno, smjestiti ih negdje gdje ima mlijeka u frižideru i sapuna u kupaonici, i navečer se tone u san s bubnjanjem vešmašine, najpouzdanijim hrvatskim zvukom doma, čistoće, sigurnosti, obilja i reda. No, mališani ponovno nisu imali sreće. Samo nekoliko sati prije nego što su se predstavnici vlasti spremali doći po njih, odvesti ih od roditelja koji se nisu znali brinuti o njima, iz ustanove koja ih je trebala primiti otkazali su njihovu rezervaciju. Žao nam je, poručili su, ali nema mjesta. Svi su nam kapaciteti popunjeni. Sezona je nesreće na vrhuncu, u domovima za nezbrinutu djecu...