Ako je suditi po količini dostavljača koji gradom raznose hranu, čini se da inflacija u Hrvatsku još nije niti provirila i da mnogi od nas i dalje imaju dovoljno novca da ga troše na precijenjeni fast food.
Doslovno ne prođe dan da me zamalo ne zgazi po jedan pripadnik Bolta fooda i jedan woltovac, na putu prema domovima pripadnika avokado-generacije koja još nije svladala plinski štednjak te je za topli sendvič spremna platiti 50 kuna.
Osobno sam maksimalno smanjila dostavu preko aplikacija - ne zato što bih imala nešto protiv ovog modela, nego zato što sam shvatila da putem appa više nije moguće naručiti za dvoje ljudi ispod 120 kuna, i to najobičniji fast food koji mi na kućni prag nerijetko stiže iz montažnih kioska o čijim sanitarnim uvjetima baš i ne znam puno.
No, vremena su očito takva da je moguće doživjeti situaciju koju mi je prepričala prjateljica.
Zamijetila je da joj se na Bolt foodu pri vrhu svakodnevno na popisu restorana s popustom pojavljuje jedan te isti lokal koji sav svoj meni nudi po 40 posto nižim cijenama.
No, kad je otvorila ponudu, ostala je šokirana - na meniju je taj dan bilo varivo od kelja s prilogom čija je redovna cijena 80 kuna, a uz popust 48 kuna.
Dakle, varivo od kelja - 80 kuna?
Priči ovdje, međutim, nije kraj.
Kako je bila jako znatiželjna, provjerila je postoji li na webu cjenik tog istog restorana u slučaju konzumacije u lokalu te se još jednom šokirala kad je shvatila da je redovna cijena variva od kelja u restoranu 48 kuna te da je popust u aplikaciji zapravo lažan.
Kako me tema zainteresirala, pratila sam praksu restorana dva tjedna i zamijetila da su jela iz ovog lokala svaki dan u aplikaciji na popustu od 40 posto te da potrošač koji naručuje putem nje jelo plaća onoliko koliko bi koštalo i u lokalu, samo što je uvjeren da je dobio popust.
Na stranu činjenica da postoje ljudi koji doista mogu misliti da bi puna cijena variva od kelja iznosila 80 kuna - no mene je zanimala pravna strana ove priče, odnosno odgovor na pitanje smije li lokal u isto vrijeme imati različite redovne cijene istog jela u aplikaciji te prilikom fizičke kupovine i nije li to zavaravanje potrošača?
Iz Ministarstva gospodarstva pojasnili su mi da načelno nije zabranjeno imati različite cijene istih proizvoda na različitim platformama dok su god zadovoljeni ostali zakonski uvjeti, koji podrazumijevaju da se maloprodajne cijene i uvjeti prodaje jasno ističu.
"Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje način na koji će trgovac određivati cijene niti obvezu da se primjenjuje ista cijena u svim oblicima prodaje. Trgovac je slobodan prema vlastitoj odluci određivati cijene i posebne oblike prodaje koje će primjenjivati u različitim oblicima prodaje - prodavaonicama, web shopovima i slično. Međutim, obavezan je jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda koju pruža", kažu iz Ministarstva.
Dodaju kako je posebno važno da trgovac "u komunikaciji i posebno kod oglašavanja ne zavarava potrošače o cijeni, odnosno potrebno je u oglašavanju izričito navesti da se cijena odnosi na prodaju u prodavaonicama, odnosno da se odnosi na prodaju na mrežnim stranicama trgovca ili putem aplikacija".
Ispunjava li ovaj restoran sve uvjete, teško mi je reći te bi sud o tome trebalo donijeti neko mjerodavno tijelo, no kao potrošač zamijećujem da zakonske odredbe trgovcima omogućavaju da na aplikacijama manipuliraju cijenama, posebno iznosima redovnih cijena koje su u praksi nepostojeće. Restoran iz ove priče, naime, u dva tjedna nijedan dan jelo nije prodavao po navodno redovnoj cijeni od 80 kuna, što ukazuje na to da mu je redovna cijena zapravo ona s popustom, a da popust ne postoji.
Ovdje bi bilo zanimljivo vidjeti i primjere računa ovog lokala koji bi u slučaju dostave putem aplikacije trebali sadržavati podatak o popustu, a u slučaju narudžbe u lokalu biti bez njega. Teško mi je povjerovati da bi lokal iz priče imao dvije blagajne i dvojne cjenike, no o tome će se ionako početi pričati tek za neko vrijeme.
Kad novac ipak malo presuši, pa se i oni najbezbrižniji stanu pitati što to, zapravo, plaćaju.
