Varšava je blizu, ali i dovoljno daleko da ne osjetimo smrdljivi dah ukidanja ljudskih prava

Gledati Poljakinje na ulicama ovih dana istovremeno je neopisivo bolno i pomalo nestvarno. Povijest ljudskog roda (a pogotovo ženskog) kao da nas nije ništa naučila pa i dalje živimo kao da je ovakav bizarni scenarij (ukidanje mogućnosti da se čak i onim građankama Poljske koje otkriju da im je fetus nažalost s teškim malformacijama ili čija je trudnoća opasna po život trudnice, ili pak plod incesta i/li silovanja).

Je, Varšava je blizu, ali i dovoljno daleko da ne osjetimo smrdljivi dah ukidanja ljudskih prava do naših kreveta i ginekoloških ležaja, pa smo opuštene sve dok ne prestamo biti opuštene.

Uvijek kad se govori o pravu na legalni pobačaj, govori se o impotentnoj temi koja bi se ukratko mogla opisati kao “što je bilo prvo, kokoš ili jaje”, odnosno, sugovornici...