Kršenje zakona i korupcija u EU mnogo su češći nego što je to općepoznato. I ta pojava se širi, bez obzira pripadaju li šefovi vlada konzervativnim, socijaldemokratskim ili liberalnim strankama”, nedavno je objavio konzervativni njemački list Die Welt u članku pod naslovom u kojem takve članice naziva “problematičnom djecom”, a tu su pobrojali Poljsku, Češku, Mađarsku, Rumunjsku, Bugarsku te Sloveniju i Hrvatsku.
Mnogi će zaključiti da mediji objavljuju svašta, i to je točno. Ali, opet, spomenuti novinski članak bavi se temom koja je strateški važna za Hrvatsku.
Činjenica je da se iz međunarodnih organizacija Hrvatskoj nerijetko zamjeraju endemska korupcija, policijsko nasilje prema migrantima, pritisci na medije i ksenofobija u javnom prostoru. Neugodne su to optužbe jer nije ugodno kada vas se povezuje s klero-konzervativnim režimom u Poljskoj ili Viktorom Orbanom, koji je skoro u potpunosti ugušio neovisne medije u Mađarskoj.
Ipak, u usporedbi s Poljacima i Mađarima, Zagreb još uvijek dobro stoji, jer primjedbe iz Europske komisije, poput nedavne, prema kojoj Hrvatska krši prava Unije pri izgradnji vjetroelektrana, predstavljaju tehnička pitanja, s kakvima se susreće većina članica. Onako, na prvu, ispada kako su u Die Weltu “promašili ceo fudbal”, ubrajajući Vladu Andreja Plenkovića u društvo Orbana, Kaczynskog i ostalih vlastodržaca u nekadašnjim državama socijalističkog lagera.
Međutim, istina je negdje na pola puta. Hrvatsku (zasad) nitko u Bruxellesu ne optužuje za sustavno kršenje ljudskih prava i sloboda, ali, prije svega zbog nas koji ovdje živimo, bilo bi pogrešno negirati korupciju ili izljeve mržnje prema nacionalnim i seksualnim manjinama. Uostalom, nije li Orban, sa svojim iliberalizmom, favorit među ovdašnjom desnicom, koja sve češće, u kratkoj pameti, Bruxelles uspoređuje s Beogradom?
Zato je strateški važno da hrvatske vlasti ostanu dobar partner Europske komisije, i drže distancu prema Poljskoj i Mađarskoj. Dva su razloga: prvo, zato što građani Hrvatske zaslužuju živjeti u demokratskoj državi, i drugo, zato što je to uvjet za dobivanje novca, koji je prijeko potreban za prevladavanje krize nastale pandemijom Covida-19.
Da, EU je na nedavnom izvanrednom summitu dogovorio zemljama članicama podjelu 1800 milijardi eura, ali u dokumentu od 67 stranica nalaze se i uvjeti u kojima se upozorava na povezivanje poštivanja načela pravne države s isplatom financijskih sredstava iz budžeta Unije podložne različitim interpretacijama.
Protiv članica koje ne poštuju načela pravne države, Europska komisija sada ima pravo “poduzeti mjere koje mora potvrditi kvalificirana većina Europskog vijeća”. U tom se tijelu odluke donose kvalificiranom većinom od najmanje 15 država članica koje predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva EU, a ne jednoglasno.
Naravno da su u Mađarskoj i Poljskoj već skočili na zadnje noge. Ne bez razloga, jer Europska komisija je početkom ovog mjeseca odbacila zahtjeve nekoliko poljskih općina za poticanjem programa gradova partnera. Razlog je anti-LGBT rezolucija koju ti gradovi podržavaju, a konzervativna poljska vlada promptno je optužila Bruxelles da je odluka EU protupravna.
Ne bi se reklo. Onaj tko drži lisnicu, taj je u pravu.
Na europskom kontinentu nastaju nova savezništva. Poljska je u subotu sa SAD-om potpisala sporazum o vojnoj suradnji, prema kojem će dodatnih 1000 američkih vojnika biti stacionirano u toj zemlji, pokazujući da joj je draži Washington od Berlina i Pariza. Hrvatska ni u kojem slučaju ne smije razmišljati na takav način. Prvi i daleko najvažniji partner jest i bit će, Europska unija.
