Kad su krajem prošlog tjedna pozvani da u ponedjeljak dođu na sastanak o poslovanju svojih bolnica u Ministarstvo zdravlja, pet sanacijskih ravnatelja najvećih hrvatskih bolnica - doc.dr. Zlatko Giljević iz KBC-a Zagreb, prof.dr. Herman Haller iz KBC-a Rijeka, Saša Lamza u KBC-u Osijek, prof.dr. Vesna Šerić iz KBC-a Sestre milosrdnice i Kolja Poljak iz KBC-a Split - nisu ni slutili što ih čeka. No, nepuna dva sata nakon powerpoint prezentacije uslijedila je smjena svih petero ravnatelja.
- Ušli kao ravnatelji, a izašli kao doktori i ekonomisti, ali i to je za ljude - rekao je jedan od njih ne previše razočaran tom činjenicom.
- Radite s gubitkom, izvršenje vam nije dovoljno, pa kako niste ispunili očekivanja, moram vam se zahvaliti na dosadašnjem radu - rekao je otprilike ministar zdravlja Siniša Varga, i to svakom ponaosob, kad je u ponedjeljak navodio razloge za smjenu pet sanacijskih ravnatelja najvećih hrvatskih bolnica.
Stroga tajnost
Cijela “operacija” smjene držana je u strogoj tajnosti, a namjera je bila da javnost sazna za nju tek kad o tome odluči Vlada na sjednici u četvrtak. Zašto? Teško je reći jer pravog razloga za tajnovitost zapravo nema, a pristojno je da oni koji cijeli sustav plaćaju prvi saznaju tako važnu informaciju.
Naravno, ravnatelji, kad su dolazili jučer u Ministarstvo, nisu ni slutili kakav će biti epilog sastanka.
Dapače, bili su zadovoljni što se napokon razgovara o poslovanju bolnica koje je u protekle dvije godine bilo sve samo ne jednostavno. Gubici su stvarnost od koje se teško može pobjeći pa su bili uvjereni da je, eto, sad ministar odlučio da se kroz zajednički razgovor dođe do optimalnog rješenja.
Zadovoljan smjenom
No, nije mirisalo na dobro kad su nakon “zajedničkog druženja” kao problematični učenici ostali čekati pred razredom dodatne novosti. Ulazili su tako kao ravnatelji u ured ministra, jedan po jedan, i jednako tako izlazili kao ginekolozi, neurolozi, endokrinolozi, ekonomisti...
Jednom od smijenjenih sanacijskih ravnatelja, saznajemo, ponuđeno je mjesto pomoćnika ministra, što je on odbio. Druge se pitalo što bi željeli raditi. Svi smijenjeni ravnatelji redom kažu da su na neki način osjetili olakšanje jer voditi tako velike bolnice, u kojima radi i više od 3000 ljudi, niti je jednostavno niti zamamno. Štoviše, jedan od njih kaže nam da se u trenutku dok je ministar izricao presudu osjećao kao da lebdi barem petnaest centimetara iznad zemlje.
Nova metla
- Posao ravnatelja u ova teška vremena sve je samo ne lagan. Dobiješ milijune kuna za koje si odgovoran, od čega 90 posto ode na fiksni trošak plaća koje je zadao netko drugi. Ostalih 10 posto je za troškove liječenja u sistemu u kojem što više radiš, više gubiš. Nije da netko tko je sve to osjetio puca od želje da tamo ostane dulje vrijeme - kaže nam jedan sada već bivši ravnatelj.
Drugi su ostali bez komentara jer, kažu - kako došlo, tako prošlo, pa nismo se rodili kao ravnatelji niti smo zato išli u školu. - Imam svoj posao i to ću raditi - rekli su nam ponaosob gotovo svi smijenjeni čelnici bolnica.
Obrazloženje da nisu postigli očekivane poslovne rezultate odnosno da im tzv. izvršenje usluga ne pokriva limite koje svakog mjeseca dobivaju za rad bolnica, bilo je jednako za sve. Ni bolji ni gori, ali svi smijenjeni.
No, očito je ministar Varga uvjeren da će “nove metle bolje mesti” pa se odlučio za smjene. Istina, nije želio objasniti taj svoj potez ni iznijeti argumente zbog kojih će neki novi ravnatelji imati bolje poslovanje ako uvjeti rada ostanu isti. Čeka da prva progovori Vlada.
Tko će doći umjesto smijenjenih
Čim se saznalo da je Varga smijenio ravnatelje četiri najveće hrvatske bolnice, krenula su nagađanja o tome tko će ih naslijediti na vrućim stolicama.
Kao mogući ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice spominje se prof. dr. Marko Duvnjak koji je i predsjednik Upravnog vijeća HZZO-a. U posljednje vrijeme u javnosti su se pojavile informacije da je Duvnjak u sukobu interesa jer je nekoliko puta održao plaćena predavanja za neke farmaceutske tvrtke, i to iste one koje apliciraju za listu lijekova koje plaća HZZO, a o čemu, dakako, odlučuje Upravno vijeće na čijem je čelu. Čak i da predavanja nisu plaćena, evidentan je sukob interesa, kažu stručnjaci.
Prvo ime koje se počelo vrtjeti za čelno mjesto KBC-a Zagreb je prof. dr. Hrvoje Vrčić, dosadašnji pomoćnik ravnatelja Giljevića. Javnosti je poznat kao stručnjak za medicinski potpomognutu oplodnju, a u Klinici u Petrovoj vodi Zavod za humanu reprodukciju. Hermana Hallera trebao bi zamijeniti gastroenterolog prof. dr. Davor Štimac.
U KBC-u Osijek novi bi ravnatelj trebao biti radiolog prof. dr. Sven Kurbel, ali njegov zamjenik ostaje dr. Vladimir Borzan za kojeg zaposlenici kažu da je zapravo ravnatelj iz sjene. U splitskom KBC-u kalkulira se da će novi ravnatelj biti kardiokirurg Vedran Ćorić.
Komentar Goranke Jureško:
Ravnatelji su poslani u nemoguću misiju
Može li samo smjena pet ravnatelja najvećih hrvatskih bolnica spasiti financijsku situaciju u tim ustanovama? Odgovor je proprilično jasan - ne može jer i najkompetentniji svjetski stručnjak ostao bi bez teksta kad bi shvatio da mora s jednom kunom platiti ono što košta dvije!
Baš tako su posložene, ne ovih pet, već sve hrvatske bolnice u kojima plaće “pojedu” od 80 do 110 posto (zadane zakonima) a onda što ostane ostane za pacijente i njihovo liječenje. Da apsurd bude veći, što se u bolnicama više radi, to su gubitci veći pa ne čudi što je ministar Varga “otkrio” da ovih pet, ali isto je i u ostatku Hrvatske, rade manje od onog što im je dao kao domaću zadaću da odrade u tih 20 ili 10 posto ostatka prihoda.
Cijene usluga koje nerijetko ne pokrivaju ni trošak materijala, a koje je i tako već premale Vargin predhodnik Ostojić snizio za još 30 posto dovele su do apsurda u kojem je doslovno “pita skuplja od tepsije”, a sve ne bi li se dokazalo da je pokrivač dovoljno dug. Onaj tko ispruži noge može samo ostati bez njih, ali neće dobiti ni plaćeni dodatak na višak pokrivača koliki mu zaista treba.
Baš na takve su vruće fotelje sjeli sanacijski ravnatelji ne bi li koperfildovskim umijećem izvukli zeca iz šešira. Nema otpuštanja, nema smanjenja prava pacijentima, nema smanjenja plaća, nema povećanja cijena usluga, nema viška novca u proračunu ali traži se ništa manje negoli - poslovanje bez gubitaka i sa zadanim obimom poslova. Svi trezveni znaju da je to nemoguća misija osim, čini se, nadležnih u tom sektoru.