ZINA KALAY KLEITMAN

VELIKI INTERVJU S IZRAELSKOM VELEPOSLANICOM 'Nema kompromisa o ustaškim simbolima. Hrvatska Vlada to mora promijeniti'

 
 Marko Todorov / CROPIX

Povodom 70. obljetnice proglašenja Države Izrael, ambasadorica Zina Kalay Kleitman razgovarala je za Jutarnji list o brojnim temama vezanim uz porast antisemitizma te o bitnim točkama iz moderne izraelske povijesti.

I ove smo godine imali tri kolone koje su odavale počast žrtvama Jasenovca.

- Ovo je već treća godina da se to događa i to me žalosti. Riječ je o situaciji koja nikako nije u redu i nadam se da će se to promijeniti. I premijer Andrej Plenković je rekao da će biti promjena i ja se tome nadam. Židovska zajednica i druge imaju određene ograde zbog toga kako se Vlada odnosi prema nekim temama iz povijesti.

I to bi trebalo uzeti u obzir. Izvješće koje je nedavno objavilo Vijeće za suočavanje s prošlošću, a osnovala ga je Vlada, bilo je za mnoge nezadovoljavajuće, to je bio neki pokušaj da se postigne kompromis. A postići kompromis o bolnim temama vrlo je često nemoguća misija. I tako ja to ocjenjujem. Također se nadam da je to izvješće samo privremeno te da će se pronaći izlaz iz te situacije.

Zašto Židovska zajednica ne ide na komemoraciju s antifašistima i Srbima?

- Mislim da je Židovska zajednica ovdje bila jedna od glavnih žrtava tijekom Drugog svjetskog rata, a govorim o holokaustu, te da je važno naglasiti da se holokaust dogodio ovdje, u Hrvatskoj. I oni to žele naglasiti. I Židovska zajednica svojom vlastitom komemoracijom vjeruje da je to učinila. Zato mislim da je odavanje počasti odvojeno.

Mislite li da ćemo iduće godine imati jednu komemoraciju?

- Svakako se nadam.

A što bi Vlada trebala učiniti?

- Mislim da nisu ispravni kompromisi prema kojima se nekim dijelovima društva dozvoljava uporaba, za mnoge bolnih atributa i simbola koji su bili dio pronacističkog režima u Hrvatskoj. I to treba promijeniti i tada mislim da se otvara put za zajedničku komemoraciju.

U Zagrebu ne postoji spomenik žrtvama holokausta.

- Mislim da bi takvi spomenici trebali postojati po cijeloj Europi gdje se dogodio holokaust. Trenutno postoji pokušaj, plan u gradu Zagrebu i oni žele izgraditi takav spomenik. No, postoje neke razlike u stajalištima o gradnji tog spomenika. Grad Zagreb želi spomenik koji bi bio sjećanje na svih 6 milijuna Židova ubijenih u Europi. Židovska zajednica smatra da bi trebalo sagraditi spomenik posvećen samo hrvatskim Židovima koji su bili ubijeni ovdje, u ovoj zemlji, u Jasenovcu i drugdje. Koliko znam, a nisam upoznata s najnovijim zbivanjima u vezi s time, još uvijek nije pronađeno rješenje za ove razlike.

Uskoro će biti skup na Bleiburgu poznat po neprihvatljivim obilježjima.

- To je povijesna činjenica koja se dogodila, ali je vrlo važno što se točno ondje dogodilo. I svi bi trebali biti jako dobro upućeni u ono što se ondje dogodilo. Čula sam da Austrija, neki njezini predstavnici među kojima su i političari, imaju ograde kad se radi o upotrebi proustaških simbola. Mislim da bi nakon svega obje zemlje mogle biti uključene u dijalog. Ovo je prvi put, koliko znam, da je Austrija javno pokazala interes. I bit će zanimljivo vidjeti što će biti učinjeno i na koji način.

Marko Todorov / CROPIX

Kako komentirate novi poljski zakon o holokaustu?

- Bio je jako loše primljen u Izraelu, u svim političkim krugovima i u javnosti. Za nas je Poljska vrlo osjetljivo pitanje jer je od 6 milijuna ubijenih europskih Židova čak 3 milijuna onih koji su u to doba živjeli i bili ubijeni u Poljskoj. I da, neki od Poljaka su sudjelovali u tim masovnim ubojstvima, a nisu svi od njih bili prisiljeni na to od Nijemaca. I zato je taj prihvaćeni zakon postao problem. Poljska očito nije mislila da će taj zakon iznijeti na vidjelo toliko bolnih sjećanja.

Jer, gledajte, u Izraelu živi oko 200.000 preživjelih i oni znaju što se događalo. Naravno da je svakome jasno da to nisu “poljski logori smrti”, sagradili su ih Nijemci. Ali to nije dovoljan razlog za prihvaćanje tog zakona. Taj zakon ne uzima u obzir jednu važnu činjenicu: neki Poljaci su dobrovoljno sudjelovali u masovnim ubojstvima Židova tijekom holokausta, uključujući i slučajeve izvan logora smrti.

 Čini se da Hrvatska i Izrael najbolje surađuju u zraku. Prvo su naši kanaderi pomagali u gašenju požara u vašoj zemlji, a sada kupujemo vaše borbene zrakoplove.

- Hrvatski su nam vatrogasci jako pomogli protekle dvije godine i tako imamo dobru međunarodnu suradnju u zraku. Mislim da je ovo jako dobar početak suradnje u zraku, ali ne samo u zraku. Vaša Vlada je donijela stratešku odluku o kupnji zrakoplova i, koliko vidim, to je bio dobro i dugo promišljana odluka. Jer, neće svaka članica NATO-a donijeti takvu odluku jer Savez bi trebao braniti svoje članice. Izrael, koji nije članica niti jednog vojnog saveza, zna jako dobro kako je to pomoći sam sebi. Naše su zrakoplovne snage među najrazvijenijima u svijetu.

Hrvatska je odabrala Izrael i pitanje je što taj ugovor još donosi našoj zemlji.

- Ono što je ovdje nazvano “poslom” (deal), dakle nabava zrakoplova, dolazi s mnogo drugih planova. I to ne znači suradnju samo na planu vojne nego i civilne industrije. Vjerujem da je uz ugovor išao i paket naših prijedloga koji su predstavljeni Hrvatskoj koja nas je zbog toga izabrala. Nisam upoznata s detaljima tog paketa, ali ima ih mnogo i na njima se sada radi, tu su brojni posjeti na razini eksperata. Ne predstavljam Ministarstvo obrane koje je odgovorno za projekt, ali sam sigurna da će se provesti sve što je dogovoreno.

Prije oko dvije godine pričalo se da će izraelske tvrtke doći u Hrvatsku i pomoći oko navodnjavanja.

- Navodnjavanje je važna tema za vašu poljoprivredu. Izrael je uvijek tu da pomogne i podijeli svoja iskustva i opremu. Krajem prošle godine u posjetu je bio izraelski ministar poljoprivrede, potpisan je bilateralni ugovor koji treba provesti. No, situacija u Hrvatskoj je komplicirana, zbog zakona, poreza, zbog nedostatka spremnosti za praktičnu suradnju, sve to ponekad ometa proces. A tu je i pitanje novca, dio novca je EU alocirala i koliko mi je poznato, sav iznos nije stigao zbog raznih razloga, uključujući i tehničke. Izraelske tvrtke su spremne sudjelovati na natječajima.

Izrael je poznat u međunarodnoj poljoprivrednoj zajednici, veleposlanstvo organizira svake godine poljoprivredne seminare i dovodi stručnjake iz Izraela. Nedavno sam otvorila takav seminar u Splitu. Jedan je bio u Zadru, bit će i u Slavoniji. Mi radimo sve kako bismo promovirali, ali pitanje dolaska izraelskih tvrtki također će ovisiti o hrvatskoj strani.

Svjetske agencije pišu kako Izrael trenutno vodi rat s Iranom u Siriji.

- Mislim da nismo u ratu, ali situacija je opasna i Izrael je pripravan za svaku mogućnost eskalacije. U Siriji sada postoje razni igrači, ali svi naši dužnosnici su otvoreno rekli kako Izrael neće dopustiti da Iran postane ne samo retorička - jer oni se na riječima zalažu za uništenje Izraela – već i stvarna prijetnja na našim granicama. Sirija se nalazi na našim sjevernim granicama, Iran gradi vojna postrojenja u Siriji. Poznat je slučaj naoružane iranske bespilotne letjelice koja je bila poslana u Izrael i koju su srušile naše snage.

Bilo je jasno da je ta letjelica bila iranska prijeteća poruka Izraelu koju je izraelska strana primila i razumjela, ozbiljno uzela u obzir i odgovorila na odgovarajući način. Dodatne mjere za obranu našeg suvereniteta bit će poduzete kada bude potrebno. Premijer Benyamin Netanyahu je više puta jasno rekao da nećemo dozvoliti bilo kakve provokacije ili pokušaje napada na našu zemlju. Da zaključim, rata još nema, ali postoji opasnost. A Izrael je spremni učiniti sve da odstrani prijetnju.

Izrael ove godine slavi 70 godina postojanja moderne države. I to stalno u opasnosti.

- Da, i sada.

Kako je došlo do osnivanja Države Izrael?

- Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Osmanskog Carstva, Velika Britanija dobila mandat je da upravlja prostorom Palestine, što je ime iz doba Rimskog Carstva. Nakon Drugog svjetskog rata međunarodna je zajednica, UN, odlučila podijeliti taj prostor na dvije države, Izrael i Palestinu. Nakon holokausta postala je neminovna svijest da je potrebno Židovima omogućiti da se vrate u svoju povijesnu zemlju. No, odmah po proglašenju Države Izrael 1948. godine uslijedio je napad ujedinjenih arapskih zemalja. Mi ovdje govorimo o ratu za neovisnost Izraela. Tada je u Izraelu bilo oko 600.000 Židova, bez oružja, što podsjeća i na nedavnu hrvatsku povijest.

Mladi Izrael, iznikao na pepelu holokausta i željan ostanka u svojoj drevnoj zemlji, nije bio siguran hoće li opstati. Ali, obranili smo se iako je to rat u kojem smo imali najviše žrtava. Mnogima od njih ne znamo niti ime jer su to bili preživjeli iz holokausta koji su došli u Izrael i odmah su krenuli u borbu za neovisnost, poginuli za nju i nije bilo nikoga tko bi tražio njihova tijela. Njihove obitelji nisu preživjele holokaust. Izrael je shvatio da mora povećati svoju spremnost i tada smo počeli proizvoditi i modernizirati svoje naoružanje, razvijati zemlju, graditi infrastrukturu, stvarati moderno gospodarstvo. Shvatili smo da ćemo se morati braniti dugo vremena i to je izvor naše snage.

Kakav će biti utjecaj preseljenja američke ambasade u Jeruzalem, nadate li se da će ih slijediti druge zemlje?

- Nadam se, da, neke zemlje su već počele pričati o tome, Rumunjska, Češka na razini predsjednika, pa neke latinsko američke zemlje. Unatoč protivljenju arapskog, preciznije muslimanskog svijeta, druge će zemlje shvatiti da je Jeruzalem, kakvi god politički problemi bili povezani s tim gradom, stvarni glavni grad Izraela i to još od prije tri tisuće godina. To ne mogu poreći koliko se god trudili angažirati međunarodnu zajednicu. Istina će prevladati.

A ovo je poruka zemljama koje tvrde da imaju visoke moralne standarde, a u stvari podržavaju kampanju koja se vodi na međunarodnom planu uključujući i UN, a vode je Palestinci i koja pokušava odvojiti povijesni Jeruzalem od Izraela i židovskoga naroda koji je izgradio Jeruzalem i učinio ga prijestolnicom Izraela prije 3000 godina. Ovu modernu kampanju ja zovem moralnom korupcijom. Posebno je žalosno vidjeti zemlje gdje je kršćanstvo dominantna vjera i koje znaju povijest u detalje, a podržavaju ovu laž zbog političkih i drugih razloga.

 Mirovnih pregovora s Palestincima nema već nekoliko godina. Sve je više tvrdnji da je Izrael odustao od ideje dviju država.

- Izrael nije odustao od ideje dviju država za dva naroda. Da bi se ova ideja provela, potrebne su dvije strane, Izrael i Palestinci. Nažalost, palestinska strana koja javno podržava koncept ne čini nikakve napore da se to provede. U stvari, pojavile su se brojne komplikacije od 1990-ih kada je potpisan sporazum u Oslu između Izraela i Palestinaca. U tom kontekstu važno je naglasiti nedavni nasilni razvoj događaja u Gazi i ja ovdje govorim o dubokom neprijateljstvu koje postoji unutar palestinskog društva koje razdvaja Zapadnu obalu i Gazu.

Palestinski narod koji je duboko podijeljen ne uspijeva se pomiriti unatoč nastojanjima da ih se dovede za pregovarački stol. Prije nekoliko mjeseci Egipat je uložio velik napor da ih dovede za isti stol, ali bez uspjeha. Sada se pitamo kako onda postići dogovor s Palestincima koji su duboko podijeljeni i čak se bore međusobno. Oni u Gazi pod vodstvom Hamasa traže uništenje Izraela, a oni na Zapadnoj obali formalno podržavaju ideju o dvije države za dva naroda.

Očekujete li velike probleme od sadašnjih prosvjeda u Gazi?

- Vodstvo Hamasa u Gazi odlučilo je privući pažnju i vratiti interes međunarodne zajednice na Gazu smatrajući da je taj interes pao u drugi plan zbog zbivanja u Siriji i zbog nove američke administracije koja mijenja pristup bliskoistočnom sukobu. Tako je stvoren cinični Hamasov plan da se organizira “Marš za povratak našim domovima”. Prije nekoliko mjeseci Hamas je najavio da će organizirati velike skupine ljudi (čak i milijun je bio najavljen) koji će doći na izraelsku granicu, pokušati se probiti i ući na izraelski teritorij pod sloganom “Povratak našim domovima”.

Ovaj marš trebao bi trajati do 15. svibnja, službenog datuma osnutka Izraela koji Palestinci smatraju katastrofom palestinskog naroda (Nakba). Taj plan započeo se provoditi 30. ožujka, velike grupe ljudi (30.000) koje su uključivale djecu, žene i nemoćne dovedene su na našu granicu i ubrzo je ustanovljeno da se u gomili također nalaze i Hamasovi militanti, neki od njih naoružani i grupe njih pokušavale su postaviti eksploziv uzduž granične ograde.

Uz to, Hamas plaća značajne svote novca obiteljima ranjenih u nemirima (200 dolara) i obiteljima ubijenih (3000 dolara). To se pretvorilo u nasilne nemire koji su zaprijetili probijanjem granice u Izrael čime bi bili dovedeni u opasnost izraelski farmeri koji žive samo 500 metara od granice. Najciničniji dio ovog dijaboličnog plana je upotreba ljudskog štita koji predstavljaju mala djeca i tinejdžeri koji bivaju ranjeni.

Ovo traje već nekoliko tjedana i ima sve više žrtava na palestinskoj strani jer Izrael je odlučan da neće dozvoliti gomili da se probije u Izrael ni pod koju cijenu. Treba naglasiti da se broj sudionika počeo smanjivati ali bi kulminacija mogla biti 15. svibnja kako je proglasio Hamas. Nadamo se da će razum pobijediti i da će oni shvatiti da se ništa ne može postići nasilnim neredima.

Antisemitizam sve jači u cijeloj Europi

 

Mislite li da je antisemitizam u porastu?

- Tužna, ali i opasna činjenica jest da antisemitizam podiže svoju ružnu glavu po cijeloj Europi. Hrvatska je relativno mala država i treba napomenuti da ovdje nije ostalo mnogo Židova. Ali pogledajte što se događa u većim europskim zemlja gdje postoje veće židovske zajednice. Ondje je Židovima postalo gotovo nemoguće živjeti. I zbog toga su nedavno lideri Njemačke i Francuske reagirali na rast antisemitizma sudjelujući u povorkama solidarnosti. Antisemitizam u Europi sada ima dvije strane što je posljedica velikog broja useljenika iz arapskih zemalja.

S jedne strane je stari, poznati europski antisemitizam koji nažalost nikad nije nestao. S druge strane je antisemitizam koji potiču velike muslimanske zajednice koje mrze Izrael i Židove. Možete kritizirati Izrael koliko god želite, ali to ne smije biti povod nasilju protiv Židova. Antisemitizam je prodro čak i u britansku Laburističku stranku i njezino vodstvo toliko duboko da su to morali priznati, što treba još reći.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. prosinac 2020 05:13