ZAGREB - Za praznu državnu blagajnu Hrvatska demokratska zajednica lijek je pronašla u - vodi. Iako izvore ne namjeravaju prodavati, u HDZ-u su našli način na koji prodavati dio vode što se iz rijeka ulijeva u more. U sljedeće četiri godine, stoji u HDZ-ovu predizbornom programu, Hrvatska bi od prodaje vode mogla podebljati svoj proračun za gotovo milijardu i pol kuna.
U zemlji koja se ove godine bori s deficitom središnje države od gotovo 15 milijardi kuna to je kap u moru. No, to će, ako se ostvari, biti novac kojim će se povećavati proračunski prihodi bez povećanja poreznog opterećenja radnika i poslodavaca, ali i bez značajnijih ulaganja.
Izrada programa
Riječ je o prodaji sirove (tehničke) vode po dolar i pol ili dva dolara za kubik vode te o prodaji pitke vode po cijeni od 300 dolara za kubik vode.
Riječ je o isključivo državnom poslu kojim bi se crpilo oko jedan posto dostupnih voda. Na taj bi se način, kad projekt uđe u punu primjenu, otprilike oko 2015., svake godine u proračun slijevale četiri milijarde kuna.
- Na ovom projektu radimo od 2008. i za šest mjeseci prva će faza biti spremna za realizaciju. Zemljama Arapskog poluotoka, koje će iduće godine, samo u domaćinstvima, imati manjak od 330 milijuna kubika vode, ponudili smo našu vodu, prvenstveno iz rijeke Omble nedaleko od Dubrovnika, i zanimanje je više nego veliko - pojašnjava HDZ-ov predizborni projekt prodaje vode državni tajnik Zdravko Krmek, koji je aktivno surađivao na izradi programa.
Za našu vodu, i sirovu i pitku, kaže državni tajnik u Ministarstvu vodnoga gospodarstva, zainteresirani su Izrael, Cipar, Katar, Kuvajt, Oman, Bahrein, afričke zemlje... Te će zemlje za 15 godina imati manjak vode u domaćinstvima od oko 465 milijuna kubičnih metara. Sa svima su vođeni neslužbeni razgovori, načelno je dogovorena suradnja, a službena potvrda trebala bi se dogoditi kad se u Hrvatskoj steknu uvjeti za izvoz vode. Tim je zemljama uvoz hrvatske vode u interesu jer trenutno tehničku vodu dobivaju desalinizacijom mora koja stoji oko dva dolara za kubni metar, a sam postupak ima štetan utjecaj na okoliš. Uvezena voda iz Hrvatske imala bi najviše jednaku cijenu, ako ne i manju. Kalkulacije koje su napravljene temelje se na cijeni od 1,5 dolara za kubični metar sirove vode. A godišnje bi se moglo izvesti oko 80 milijuna kubika vode iz jadranskih rijeka bez ikakva utjecaja na okoliš.
Projekt je zamišljen u dvije faze: prodaja “sirove” vode i prodaja vode za piće. Prodaja sirove vode trebala bi se realizirati već do kraja 2012. godine, a u transportu vode koristit će se prazni tankeri kojima se nafta s Arapskog poluotoka prevozi u Sredozemlje.
- Istina, imamo mi i malo sreće, jer relativno blizu nas prolaze prazni tankeri kojima je destinacija upravo tržište za našu vodu. Ideja je da se u njihove spremnike za balastne vode ukrcava naša "sirova" voda, nakon što će se oni obložiti posebnom vrstom folije.
To putovanje tankera produžava za samo pet dana, a trošak od 125.000 dolara po tankeru praktički je zanemariv - objašnjava državni tajnik Krmek i ističe kako je plan prodavati jedan posto slatke vode rijeka jadranskog sliva koje bi ionako završile u moru.
Posebne cijevi
- Kako je riječ o minimalnoj količini vode, nema nikakvih posljedica za očuvanje prirode, a stručnjaci koje smo kontaktirali rekli su nam da ista količina vode, koju ćemo prodavati, u nekim godinama nedostaje samo zbog suše - rekao je Krmek.
Za ovaj posao gradit će se posebne cijevi na pontonima. One će vodu iz rijeka dovoditi do spremnika na tankeru koji će biti usidren na moru. To će biti konstrukcija koja se lako može rastaviti i ukloniti, a po potrebi će na pontonu biti i pumpa.
Naime, za Omblu, koja će prva u realizaciju, zbog prirodnog pada vode sa 800 metara nadmorske visine, pumpe neće biti potrebne. Nakon Omble, sirova voda bi se crpila i iz Cetine, Krke, Zrmanje, te iz hidroelektrane Senj.
Druga faza odnosi se na prodaju pitke vode i financijski je riječ o nešto većem zahvatu koji bi se realizirao za tri godine. Ponajprije zato što za pitku vodu treba graditi deset tankera u kojima bi se pitka voda prevozila.
Za pitku vodu, tvrdi državni tajnik Krmek, još je veća potražnja nego za takozvanom sirovom vodom. Usto, riječ je o mnogo profitabilnijem proizvodu.
- Naravno, našim izvozom ne planiramo konkurirati Jamnici, Podravci ili bilo kojoj drugoj tvrtki koja se bavi prodajom vode. Naši će partneri biti isključivo države i u lancu te prodaje neće biti korporacija - pojasnio je Krmek.
Zakonska obaveza
Naime, pri posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o vodama već je planiran ovaj posao pa je kao zakonska obveza stavljeno osnivanje državne tvrtke koja će se baviti izvozom sirove vode.
Kako je tržište za hrvatsku vodu uglavnom u zemljama bogatima naftom, umjesto u novcu, Hrvatska bi vodu mogla naplaćivati u nafti, što bi, kaže državni tajnik Krmek, itekako pomoglo energetskoj neovisnosti zemlje. Za 150.000 tona vode Hrvatska bi mogla dobiti oko 60.000 tona nafte.