Predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost dr. Miroslav Tuđman i član istog tijela Tomislav Čuljak (obojica iz HDZ-a) uspjeli su proizvesti veliki špijunski skandal.
Dr. Tuđman i Čuljak tijekom službene provjere navoda Slavka Linića o navodnom nezakonitom policijskom postupanju zatražili su, bez ikakve zakonske osnove, provjeru jesu li prisluškivana 4 mobitela. Dva njihova privatna, zatim gradonačelnika Milana Bandića i glavnog tajnika HDZ-a Milijana Vase Brkića. To su izveli tijekom nadzora u Operativno-tehničkom centru (OTC) u Zagrebu, tijelu koje upravlja mjerama tajnog nadzora telekomunikacija.
Tuđman i Čuljak, prema tvrdnjama službenih izvora, učinili su to na svoju ruku, bez znanja ostalih članova Odbora. I bez ikakvih ovlasti jer njihov zahtjev nije povezan sa svrhom nadzora. Skandal je još veći jer su Tuđman i Čuljak članovi jedinog saborskog tijela zaduženog za kontrolu zakonitosti postupanja policije i tajnih službi. A sad su, zapravo, sami ismijali zakon koji provode i zloupotrijebili svoj položaj da bi bez ovlaštenja, manipulacijom, došli do podataka koji su zaštićeni. Spomenute brojeve telefona za provjeru Tuđman i Čuljak imali su unaprijed pripremljene, ispisane na papiru. Svaki od njih posebno, dali su ih u ruke ravnateljici OTC-a. Šefica OTC-a Irena Peharda dostavila je Tuđmanu i Čuljku tražene informacije. Ne postoji zakonska mogućnost da ravnatelj bilo koje obavještajne službe odbije zahtjev člana Odbora. Podaci su pokazali sljedeće: mobitel Milana Bandića bio je pod tajnim mjerama koje je odobrio nadležni sud. Prema zahtjevu DORH-a i USKOK-a koji provode izvjesne istrage oko zagrebačkog gradonačelnika.
Onaj Vase Milijana Brkića, prema podacima, nije evidentiran u bazama OTC-a. To znači da nije bio pod posebnim mjerama USKOK-a. Zagrebačkog gradonačelnika USKOK istražuje već duže vrijeme i zbog različitih slučajeva. Izravno povezanih s njim ili s nekim od bliskih suradnika. Poput Davora Jelavića, bivšeg pročelnika Gradskog ureda za urbanizam. Njega USKOK povezuje sa sumnjivim izmjenama GUP-a.
Nadalje, spominje se i istraga oko financiranja KK Cibone, NK Dinama, zapošljavanja u gradskim tvrtkama i nekim drugim slučajevima za koje se interesira USKOK. Bandićev mobitel bio je na mjerama USKOK-a, prema odobrenju nadležnog suda, maksimalnih 120 dana. Negdje od početka 2014. do travnja. USKOK nije tražio produljenje naloga. Nije ni bilo korisnih informacija prikupljenih prisluškivanjem. Taj broj mobitela uglavnom koristi Bandićev vozač.
Dva detalja su razotkrila postupak Tuđmana i Čuljka: prvo, činjenica da je član Odbora Igor Rađenović (SDP) napisao izdvojeno mišljenje o nadzoru u slučaju Linić, gdje je konstatirao da su neki članovi Odbora zatražili provjeru još nekoliko brojeva mobitela. Drugo, da su podaci o mjerama nad Bandićem, koje su na taj način dobili Tuđman i Čuljak, izašli u javnost. Što je ozbiljno kazneno djelo zbog činjenice da su sve istrage DORH-a i USKOK-a tajne.
Novi glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan zbog toga nema puno izbora. DORH i USKOK tako bi trebali istražiti postupke dvojice političara koji su postavljeni u tijelo koje mora štiti zakonitost postupnja.
I sve to nakon zaključka Odbora koji je ustvrdio da Linić nije govorio istinu o postupcima policije. I bez njegova zahtjeva da se ispita mogućnost da je bio prisluškivan. To je još jedna zanimljiva dimenzija ove afere: zašto Miroslav Tuđman inzistira na nadzoru u OTC-u, instituciji gdje se ne može provjeriti ništa o radu policije relevantno za postupanja prema Liniću?
TOMISLAV ČULJAK, ČLAN ODBORA: ‘Nedopustivo je da se zna tko je što radio’
Jeste li tražili provjere za vaš broj, te brojeve Tuđmana, Brkića i Bandića?
- Ne mogu komentirati sadržaj nadzora. Imamo obavezu čuvanja tajne, ne smijemo zloupotrebljavati ono što doznamo tijekom nadzora. Veći je problem što je to izašlo u javnost. Netko se očito zaigrao. Deset sam godina u Odboru i nikada se nije dogodilo da se detalji nadzora iznose u javnost.
Ipak, je li HDZ zloupotrijebio nadzor jer ste provjeravali jesu li Brkić i Bandić pod policijskim mjerama?
- Takva se priča gura prema vani. Mi smo utvrđivali je li bilo zloupotrebe sustava. Radili smo ono što smo mislili da treba. Možemo koristiti različite tehnike i metode. Naša je stvar kako ćemo to provjeriti dok sve ostaje u okviru Odbora.
Zašto baš Brkićev i Bandićev broj? Zašto niste, primjerice, dali moj broj na provjeru?
- Ne mogu potvrditi da su to bili ti brojevi, ali mogli smo dati i vaš broj ili bilo čiji drugi. Da je nadležno tijelo reklo da neki broj ne možemo provjeriti, nikome ništa. Ali, nedopustivo je da se u medije pušta što je tko radio. R. V.
MIROSLAV TUĐMAN ‘Čudi me da cure podaci, treba li Odboru nadzor?
Je li točno ono što je objavljeno, da ste tražili provjere za vaš osobni broj, te brojeve Tomislava Čuljka, Milijana Brkića i Milana Bandića?
- Ne mogu komentirati. Odbor je proveo nadzor, ali sadržaj ne mogu iznositi. Dali smo izdvojeno mišljenje.
Ako ste tražili provjere za Bandića i Brkića, i to na licu mjesta, niste li izašli izvan slučaja Linić?
- Tijekom nadzora Ravnateljstvo policije je izvijestilo da za Linića i članove njegove obitelji nisu bile primjenjivane mjere nadzora, ali Odbor nije imao načina da provjeri jesu li se mjere primjenjivale posredno. Ako se nad vama primjenjuju mjere, a ja kontaktiram s vama, onda sam i ja nadziran iako nisam pod mjerama.
Znači li to da su Brkić i Bandić bili u kontaktu s Linićem?
- Ne mogu odgovoriti. Ali, tu je drugi problem. Ako Linić tvrdi da ga se pratilo, a to je otvoreno, postavlja se pitanje - ako se to radi bivšem ministru, kako se onda ponaša prema svima nama. I drugo, tko iznosi podatke vani? Hoće li Odbor trebati napraviti nadzor nad vlastitim djelovanjem?
KOMENTAR JELENE LOVRIĆ: DORH mora ispitati što su radili članovi Odbora
Tko će kontrolirati kontrolore? Staro pitanje. HDZ-ovi članovi Odbora iskoristili su situaciju te tražili provjeru jesu li pod nadzorom neke druge njima zanimljive osobe. Zloporabili su istragu Linićevih optužbi i izdiktirali telefonske brojeve Vase Brkića i Milana Bandića. Takvi testovi nemaju veze s utvrđivanjem činjenica. Ako je istina da su i SDP-ovi članovi na isti način tražili provjeru nekih njima intrigantnih brojeva, onda se više ne može govoriti o jednom incidentu. Takva vrsta provjera ne može biti stvar osobnih interesa. Mora biti strogo institucionalizirana.
Odbor za nacionalnu sigurnost tako je izvršio neovlašteni upad u sustav koji bi morao biti pod jakim osiguračima. Odnosno, u dio koji im je morao ostati nedostupan. Neminovno se sada nameće pitanje kakvi su to saborski zastupnici koji sebi dopuštaju takve nevjerojatne mućke, sve kako bi se dočepali tajnih podataka koji nemaju nikakve veze s predmetom njihova nadzora. Ali nije to jedini problem. Očito je da su procedure pogodne za razne vrste zloupotreba. Vjerojatno ne slučajno. Ne samo da se parlamentarni nadzor sigurnosnog sustava pretvorio u prostor stranačkih nadigravanja. Nego je puno razloga da se članovi saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i sami podvrgnu istrazi. DORH je na potezu!