Sve indicije ukazuju kako Hrvatska nikad nije prestala biti predmet okupacije. Bit' će da su naša prirodna bogatstva i mentalitet 'izvanzemaljskog' karaktera, kada se velike svjetske korporacije žele udomiti i pustiti korijenje u našem dvorištu. Ta mala zemljana kiflica očito nije samo strateški, nego životno važna delicija bogatim moćnicima zapadnih ovalnih ureda, istočnih dvoraca i utvrda…
Mi smo zemlja iz snova, jer imamo sve što čovjek može poželjeti. Svaki Hrvat zna, i zašto imamo baš sve. Zato što su Bog i Hrvati uvijek imali čvrst savez, kojeg nijedan režim nije uspio uništiti. Izabrani hrvatski narod, s Bogom na svojoj strani, naravno da je bio nagrađen. Podario nam je lijepu našu, davno nam obećanu zemlju. Da, Hrvatska je obećana zemlja, a ne Izrael.
Tome u prilog govore mnogi pokazatelji. Tuđe poštujemo, svome odajemo počast. Nemamo ortodoksnih osobina ni po kojem pitanju, nego smo skloniji fleksibilnijoj ideologiji. U suštini, mi smo miroljubiv narod, svima na usluzi, koji ne otima, ne ubija, ne uskraćuje strancima ljudska prava, ne udaramo kundacima dječje glave, ne rušimo starom čovjeku bagerom drvo masline, ne gradimo naselja na tuđoj zemlji i ne mučimo nikoga glađu i žeđi. Ono što nas posebno krasi kao naciju, ne oduzimamo pravo ljudima na život.
Ali, postoji mjesto gdje se desetljećima ljudski život cijeni manje od psećeg života. Palestina, domovina sina Božjeg, sramotno ostavljena na cjedilu. U čijem je interesu pasivno promatranje nehumanog mučenja i okupacije civilnog stanovništva Palestine, od strane izraelskih vojnika?
Jedino u interesu onih, koji s Izraelom žele ostati u dobrim odnosima, zbog korištenja njihovih prepunih riznica i izvan Izraela, te političkih utjecaja 'svetog naroda'. Ali, sveto i bogato nikako se ne uklapa zajedno, osim ako valuta nije moćniku Bog. A očito je tako, čim tolika desetljeća nitko aktivno ništa ne poduzima. Bez obzira na navodno priznanje Palestine od određenih zemalja kao takozvane samostalne države, zanimljivo da Palestina i dalje ostaje mrtvo slovo na papiru. Mora da su ovo neke mračne gladijatorske igre, s ciljem egzodusa starosjedilaca.
Iako su sve članice UN-a itekako dobro upućene kako su obostrano potpisani mirovni sporazumi uvijek bili prekršeni, svrha nastavljanja s istim prijedlozima, zapravo je sramotni primjer pranja ruku. Palestinci očito ne mogu postati građani svijeta zbog siromaštva, pa je lako moguće da njihov primjer potakne mnoge pristaše modernog kolonijalizma, kako se riješiti sve sirotinje u svijetu.
Ne bi me začudilo, da se izglasa i takav zakon. Sve je evidentnije, kako sirotinja postaje kritična točka ekstremno bogatoj populaciji. A kritično inzistira na ubrzanom postupku. Valuta je oduvijek siva eminencija vladajućih. Ali život nekog Palestinca, Jemenca ili Etiopljanina… smetnja u njihovom blagostanju. Ta iznimna populacija zbog održavanja blagostanja morala se odreći suosjećanja. Bezosjećajni su u stanju i prisilno ekstremno izvedenu eutanaziju, proglasiti zakonitom. Ionako smo pod opsadom sadržajno vrlo upitnih zakona, pa ako se potkrade i pokoji 'zločinački' zakon, odgovorni će primjenu tog zakona nazvati svrsishodnim.
Iako svi znaju kako bi trebao funkcionirati zakon, neki ga glatko zaobilaze, kršeći čak i internacionalne zakone. Dok su takvi izvan i iznad zakona, tko će biti sljedeća Palestina?
Moja prognoza
Utjecaj tri velesile, prekinuti će zauvijek plač palestinske djece.
Nažalost, ne ubrzo, ali ipak dočekano.
Pokrovitelji tiranije, okrenuti će leđa tiraninu.
Savjetovalište Vere Čudine
098 236 551
099 5990 255