ZAGREB - Brijunski transkripti, odnosno stenogrami razgovora Franje Tuđmana s vojnim zapovjednicima i ministrima 1995. na Brijunima, pet dana prije početka Oluje, za Haaški sud bili su ključni dokaz na temelju kojeg je donesen zaključak o udruženom zločinačkom pothvatu.
Stenogrami s tog sastanka na kojem su bili generali Gotovina i Markač (a Čermak nije) u javnost su procurili neslužbenim kanalima ubrzo nakon što je Stjepan Mesić preuzeo Ured predsjednika 2000. Dostavljeni su i haaškoj tužiteljici Carli Del Ponte i to bez znanja Vlade i njezina Ureda za suradnju s Haagom. Za postojanje dokumenta službeno se saznalo četiri godine kasnije, kada se pojavio kod obrane Slobodana Miloševića.
Vesna Škare-Ožbolt, u to vrijeme savjetnica predsjednika Tuđmana i zamjenica predstojnika Ureda predsjednika, tvrdi da je ona osobno sudjelovala u primopredaji sobe s dokumentima.
VELIKI SPECIJAL: Haška presuda generalima
Sef soba
- Riječ je o tzv. sef sobi punoj dokumenata. U njoj su čuvani svi stenogrami i audiovrpce s Tuđmanovih sastanaka. Kako je Tuđman preminuo, ja sam predala ključeve i šifru Stjepanu Mesiću. Nakon toga više nisam imala pristupa tim dokumentima - objašnjava Škare-Ožbolt, dodajući kako su brojni dokumenti curili u smjeru Haaga, ali i medija. Zbog toga je vjerodostojnost dokumenata za nju upitna. Ističe da je Carla Del Ponte, tada glavna haaška tužiteljica, očito dobro znala što kasnije tražiti od Hrvatske.
- Osobno sam dobivala njezin zahtjev da joj isporučimo taj i taj dokument iz tog i tog datuma. Čak su navedeni i brojevi stranica koje su im bili potrebne - kaže Ožbolt.
Neslužbeni kanali
To samo potvrđuje tezu da je Del Ponte dokumente dobivala neslužbenim kanalima i na temelju njih onda tražila samo one koji su joj trebali da bi sastavila optužnicu.
HRT je u subotu ponovno objavio snimku Channela 4 BBC-a, čiji je novinar snimio ulazak u sobu s transkriptima. Novinar kaže kako su pred njegovim očima skidani pečati s ulaznih vratiju, a da se u sobi nalazi oko 100 vrpci i 17 tisuća dokumenata.
- Doznajemo da su Tuđmanovi suradnici odnijeli oko 85 kilograma dokumentacije koja bi mogla dokazati da je bio ratni zločinac - tvrdi novinar u prilogu.
Bivši Mesićev savjetnik i vjerojatno najvažnija osoba iz njegova ureda Željko Bagić jučer nije htio komentirati curenje stenograma. - U poslu sam, molim vas, ne zovite više - kratko je objasnio.
Protuzakonito djelo
Za Bagića je važno reći da je bio glavni Mesićev operativac za vezu s Uredom Carle Del Ponte, unatoč činjenici da je Račanova Vlada ustrojila Ured za suradnju s Haagom, koji je jedini smio distribuirati dokumente u Haag. Takva uloga Bagića objašnjava izjavu Vesne Škare-Ožbolt da je glavna tužiteljica unaprijed imala sve transkripte te ih je, doslovno, u datum, stranicu ili pasus kasnije tražila od Vlade. U žargonu to se zvalo “pranje transkripata”...
Ivan Jarnjak smatra da je ključno bilo to što je Mesić otvorio sobu za javnost, iako su dokumenti imali oznaku državne tajne.
- Tko god ih davao u javnost, počinio je protuzakonito djelo i smatram da bi se to trebalo istražiti.
Jarnjaka se spominje i kao osobu koja je, zajedno s Miroslavom Tuđmanom, napravila prvu selekciju Tuđmanovih transkripata. Dio njih, što je javna tajna, Mesić nije zatekao u sef sobi i ne zna se gdje su...
Famozni sastanak na Brijunima:
31.srpnja 1995. godine, počeo u 11 sati i trajao do 12.40
Sudjelovali su: predsjednik Franjo Tuđman, general Zvonimir Červenko, ministar obrane Gojko Šušak, šef SIS-a Miroslav Tuđman, admiral Davor Domazet Lošo, generali Vladimir Zagorec, Miljenko Crnjac, Mirko Norac, Mladen Markač i Ante Gotovina
U presudi Gotovini i Markaču transkript se spominje na stranici 993 i posvećeno mu je cijelo poglavlje
Sudsko vijeće zaključuje da je tamo dogovoreno protjerivanje srpskih civila iz Hrvatske
Ključnima su se pokazale rečenice Franje Tuđmana (“važno je da ti civili pođu, pa će onda i vojska, i kada kolone pođu, to djeluje psihološki...”)
Citira se rečenica Gotovine (“Već sada ima velikog iseljavanja civila iz Knina, ako nastavimo pritisak...”)
Vijeće zaključuje kako se za spominjanje “otvorenog puta za izlaz civila” ne može reći da se razgovaralo o njihovoj zaštiti