Bunkerirana sudnica od 3300 četvornih metara, sa svojih 103 metra duljine kadra ugostiti nogometno igralište, sagrađena je u kalabreškom centru Lamezia Terme, u njegovoj industrijskoj zoni. Ondje je 13. siječnja počeo megaproces pripadnicima kalabreške mafijaške organizacije ‘Ndrangheta, jedne od najjačih kriminalnih organizacija u Europi i svijetu. Većini optuženih sudi se za zločinačko udruživanje s ciljem međunarodne trgovine drogom u sklopu akcije “Rinascita-Scott”. Optuženi su članovi zloglasne ‘ndrine (obiteljskoga mafijaškoga klana) Mancuso, te neke osobe kriminalno povezane s njome, a i neki “ugledni” građani i poslovni ljudi, u Catanzaru, Firenzi i još ponegdje.
Uhićenjem glavnine optuženih u ovom procesu, njih 334 odjednom, ne samo u Italiji, nego i u Njemačkoj, Bugarskoj i Švicarskoj, praktički je razvaljena ‘ndrina Mancuso. Otkriven je i sustav uvoza i distribucije droge. Na klupi je “ujak” Luigi Mancuso, “mammasantissima” iz Limbadija koji je, navodno, kontrolirao sav Catanzaro, Giancarlo Pittelli, odvjetnik i mason, bivši parlamentarni zastupnik Berlusconijeve stranke Forza Italia, optužen da je bio spona svijeta politike i biznisa sa svijetom kriminala.
‘Ndrangheta nije nemoćna mafija: tužitelj Nicola Gratteri je već 30 godina pod 24-satnom oružanom zaštitom. Mediji i stručnjaci ističu da je ‘Ndrangheta svoje “pipke” pustila u više od 30 europskih zemalja. A kakvi su krakovi mafije u Hrvatskoj? Jedna od najjačih spona mafije s Hrvatskom vezana je uz najpoznatijeg mafijaša podrijetlom s Apenina - Ala Caponea.
Riječki neboder, jedan od simbola grada na Rječini, prema urbanoj legendi građen je u spomen na Teresinu Raiolu, majku Ala Caponea, koja je bila Riječanka. Tu je legendu nakon Drugoga svjetskog rata donio jedan Riječanin, koji je kao taksist vozio u Chicagu Caponea na suđenje. Kad mu je rekao odakle je, on mu je otkrio priču o svojoj majci i kako mu je ona često pričala o Rijeci dok je bio dječak. Riječki neboder koji je građen od 1939. do 1942. godine financirao je Caponeov računovođa Marko Arbori. Vjeruje se da je kroz tu investiciju opran Caponeov prljavi novac zarađen na kocki, prostituciji i švercu alkohola u doba prohibicije.
Uz Ala Caponea, glasovitog čikaškog gangstera, veže se još jedan objekt na kvarnerskoj rivijeri - Villa Costabella. Rezidencijalni je to državni objekt u Opatiji u kojem su ljetovali premijer Plenković, u kojem je ljetovao i predsjednik Milanović dok je bio premijer i kojim upravlja Agencija za komercijalnu djelatnost od 1995. godine, kada ga je preuzela od MUP-a. Vila je smještena na atraktivnoj lokaciji uz more između Rijeke i Opatije. Lokalnom stanovništvu ona je poznatija kao Vila Capone, po šefu jedne od najvećih mafijaških obitelji, Alu Caponeu, koji je navodno koristio tu kuću početkom 20-ih godina prošlog stoljeća.
Veze talijanskih i hrvatskih skupina kriminalaca također su se intenzivirale krajem 20. stoljeća. Istraživale su ih i još ih istražuju policije i sigurnosne službe s obje strane granice. Jedna od tih akcija bila je i tajna operacija “Magla”. U tom se izvješću spominje i 57-godišnji Enris Sovitti, zvani Debeli, visokopozicionirani pripadnik skupine s područja Milana koji je u Hrvatskoj nabavljao drogu i oružje za zločinačku organizaciju koja je oružjem koje je potjecalo iz vojnih skladišta pljačkala banke, pošte i blindirana vozila. U jednoj pljački blindiranog kombija u Imbonatijevoj ulici u Milanu u svibnju 1999. poginuo je policajac, a u Milanu je u srpnju 2008. osuđen na 16,5 godina zatvora.
Talijanska policija i DIA (Direzione Investigativa Antimafia) sumnjali su tada da se Sovitti i dalje krije u Hrvatskoj i da je novac od kriminala uložio u legalne poslove.
Sicilijanska mafija poznata pod nazivom Cosa Nostra diljem Hrvatske ulaže u kockarnice, kladionice i aparate za igre na sreću. Uvlači se u društvene pore, u legalne poslove ulaže ilegalno zarađen novac i na taj način obrće milijune.
Upozorio je na to još 2014. talijanski istraživački Centar Transcrime, koji pod pokroviteljstvom Europske komisije istražuje organizirani kriminalitet u Europi služeći se otvorenim izvorima, poput vladinih, medijskih i policijskih izvješća. Istraživanje je predstavio jedan od istraživača, profesor Ernesto Savona, koji je upozorio na raširenost talijanske, kineske i ruske mafije te motociklističkih bandi koje trgovanjem drogom i ljudima na razini EU godišnje zarade više od 80 milijardi eura, a pranjem novca kroz ulaganje u građevinsku industriju, kafiće i nekretnine zarade i 150 milijardi eura.
O tome kakve su bile veze između mafije u doba SFRJ nema puno istraživanja, ali sasvim je izvjesno da su kriminalci s ovih prostora koji su “operirali” u Italiji pokušavali u talijanskoj mafiji naći svoje suradnike. Agresija na Hrvatsku bila je prilika mafiji da se uključi u naoružavanje Hrvatske. Međutim, talijanskoj mafiji postalo je mnogo interesantnije da se pozicionira u lukrativnim poslovima, kao što je već spomenuti biznis s kockarnicama i krijumčarenje droge. Ali tih 90-ih godina Hrvatska je postala utočište i nekim visokopozicioniranim “mafijašima”.
Armando Černjul, sada umirovljeni novinar Večernjeg lista, zbog serije tekstova o liječniku Gioachinu Penninu, jednom od pokajnika u sudskom postupku protiv Giulija Andreottija, bivšeg talijanskog premijera kojem se sudilo zbog veza s mafijom, dobivao je i prijetnje smrću. Černjul, koji je objavio desetke članaka o mafiji, bio je jedini novinar koji je bio na gliseru Marconi kojim je Pennino, koji se skrivao u Istri pod lažnim imenom, izručen Italiji 18. kolovoza 1994. godine. Černjul je pisao i o Feliceu Manieru, zvanom Anđeosko lice, koji je bio vođa kriminalne skupine Mala del Brenta i početkom 90-ih se skrivao u Hrvatskoj, a nakon što se oženio Riječankom Marijom Ramić, na temelju tog braka pokušao je ishoditi hrvatsko državljanstvo.
U tome nije uspio, a u zatvoru je napisao autobiografsku knjigu “Kriminalna priča” i u njoj iscrpno pisao o vezi sa Stjepanom Tuđmanom, mlađim sinom prvoga hrvatskog predsjednika, i o tome kako je s njim dogovarao prodaju oružja za Hrvatsku vojsku. S druge strane, članovi njegove kriminalne organizacije opskrbljivali su se u Hrvatskoj oružjem - pištoljima i kalašnjikovima. Maniero, iako je bio na čelu organizacije koja je okupljala 400-tinjak kriminalaca te bio odgovoran za sedam ubojstava, dobio je status pokajnika i sada živi pod zaštitom policije. Njegova kriminalna organizacija obogatila se trgovinom opojnim drogama i oružjem, a dio tih pošiljki išao je i preko Hrvatske.
Osim Maniera, još neki od mafijaških kriminalnih bossova 90-ih su se udomaćili u Istri, ali su ipak bili uhićeni. Jedan od njih je Rocco Bagnato, koji se skrivao u Poreču, i Manierov suradnik Giovanni Battista Licata. Članovi Manierove kriminalne organizacije dio novca ulagali su u nekretnine i poslovne prostore u Istri, posebno između Novigrada i Umaga.
Već spomenuti Licata 1990. godine novigradski hotel Maestral odabrao je kao svoje novo utočište i bio je često viđan u tamošnjoj kockarnici. Bio je poznat pod nadimkom Cacao zbog svoje tamne puti (rođen je u Etiopiji 1948. godine), a u Novigradu je bio prijavljen pod imenom Gianni Vitozzi, ali su ga svi zvali Gianni. Uhićen je u 6. svibnja 1993. godine u budimpeštanskoj zračnoj luci. Prema pisanju talijanskih medija, Licata je bio član mafijaške grupe Riviera del Brenta iz okolice Venecije i klana Fidanzati u Palermu. Teretilo ga se za krijumčarenje oružja i eksploziva kojim su 90-ih u Rimu i Firenzi izvođeni teroristički napadi u kojima je poginulo i bilo ranjeno više civila.
Utočište u Hrvatskoj, i to punih 10 godina, našao je i bivši član Manierove bande, Claudio D’Este, kojem su hrvatski policajci lisice na ruke stavili na Silvestrovo 2019. Na doček Nove godine, u stan na Kajzerici u kojem je taj tada 72-godišnjak živio sa suprugom Snježanom, odlučio je pozvati i svoje rođake i prijatelje iz Italije. Detektivi iz odjela za potrage zagrebačke policije, u suradnji s talijanskim kolegama iz Venecije i Trsta, pokvarili su mu planove, pa je 2019. godinu dočekao u policijskoj postaji. Za njim je bila raspisana tjeralica i čekalo ga je služenje kazne od 10 godina, tri mjeseca i 16 dana zatvora zbog šverca velikih količina kokaina i heroina.
On je bio jedan od Manierovih ljudi za opskrbu drogom iz inozemstva tog dijela Italije. Već je bio uhićivan zbog oružja i droge, ali je pušten na slobodu iz zatvora u Padovi i od 2000. godine se skrivao u Hrvatskoj. Prema nekim procjenama, D’Este koji je na zagrebačkoj Kajzerici uhićen s lažnim ispravama svojoj je kriminalnoj organizaciji priskrbljivao 30.000 eura tjedno od droge. Veze talijanske mafije s hrvatskim kriminalnim skupinama spominje u svojoj knjizi “Mafija Export” Francesco Forgione, koji je od 2006. do 2008. godine bio predsjednik Odbora za borbu protiv mafije talijanskog parlamenta. Kako navodi, prema izjavama pokajnika Francesca Campanelle. Taj bivši lokalni sicilijanski političar, dobivši status pokajnika, promijenio je ime, imao nekoliko plastičnih operacija tako da mu je izgled promijenjen do neprepoznatljivosti, u intervjuima je progovorio o klanu Mandela iz Villabate, mjesta dvadesetak kilometara od Palerma, i njegovim interesima u Hrvatskoj i drugim zemljama u regiji.
U svom svjedočenju u istrazi još 2002. Campanella je govorio o poslovnim vezama koje je mafija uspostavila tijekom devedesetih i poslije, u dvijetisućitima. Pričao je kako je kao mlad i ambiciozan političar odveo talijanskog bossa Nina Mandalu u talijansko susjedstvo, na Balkan, gdje je mafija krenula, pod humanitarnim paravanom, u ozbiljan biznis.
Govorio je o tome da je obitelj Mandala, na čelu s glavom obitelji Antoninom, preko kockarnica u Hrvatskoj prala novac, a da su Sicilijanci ulagali i u hotelijerski i ugostiteljski biznis.
“Nevjerojatno je to da mafija, u želji da legalizira svoje poslove, radi sve, od ulaganja u talijanske restorane pa do hotela koji donose brz novac. Sve to talijanska policija zna, ali je vrlo često problem to što ne postoji dovoljno jaka volja da se istraže mafijaške međunarodne aktivnosti”, rekao je Forgione u intervjuu za tjednik Globus 2010. godine. Spomenuo je i akciju “Hot Wheels” u kojoj su u suradnji hrvatske policije i karabinjera uhićene 42 osobe u Pescari.
Razbijena je grupa koja je od 2007. prala novac preko hrvatskih kockarnica, bavila se švercom automobila i droge. Nicola Mandala, Antoninov sin, smatra se okorjelim mafijašem, ubojicom, bliskim suradnikom najvećega talijanskog mafijaškog bossa Bernarda Provenzana, koji je nakon 40 godina skrivanja na osamljenoj farmi uhićen u travnju 2019. godine u okolici Corleonea, sicilijanskom mjestašcu koje je zavičaj Cosa Nostre. Nicola Mandala za planiranje Provenzanova puta u Francusku bio je osuđen na 13 godina zatvora.
I dok je Mandala planirao Provenzanov put u Francusku, tih 90-ih znatan dio hrvatskih kriminalaca koji je držao do sebe u turističkom je itinereru imao posjet Corleoneu. Posjetiti mjesto poznato iz “Kuma” Francisa Forda Coppole i pričati o tome da su bili na izvoru mafije u to je doba bilo “in”. Prepričavanje dogodovština s puta u Corleone davalo im je poseban status. Neki od njih znali su svaku scenu iz filma napamet te su oponašali svoje filmske i kriminalne uzore. Doduše, Hrvatska je u odnosu na neke druge zemlje ipak bila light verzija mafije talijanskog profila. Nakon jednog od takvih obračuna, Ivan Penić, tadašnji ministar unutarnjih poslova, ostao je upamćen po izjavi: “U Hrvatskoj nema mafije, jer je ona u Italiji, na Siciliji, ali ima elemenata organiziranog kriminala”.
U intervjuu Večernjem listu u travnju prošle godine Roberto Saviano, poznati talijanski pisac koji već više od desetljeća živi pod zaštitom policije jer ga je mafijaški klan Casalesi osudio na smrt zato što ih je prokazao u knjizi “Gomorra”, prema kojoj je snimljen i istoimeni film, govorio je o vezama hrvatske i talijanske mafije.
“Talijanska mafija o svojim se poslovima u Hrvatskoj dogovara s hrvatskim kriminalnim skupinama”, rekao je Saviano i dodao kako u nama susjednoj Sloveniji talijanske mafijaške organizacije izravno vode svoje poslove.
Talijanski kriminalci skrivajući se u Hrvatskoj nastoje biti što manje zamjetni kako bi izbjegli uhićenja, ali ih hrvatska policija surađujući s talijanskim kolegama uspijeva locirati i uhititi. Jedno od takvih uhićenja, koja su prošla medijski neprimijećeno, odrađeno je u nedjelju 27. svibnja 2012. godine, kada su stavili lisice na ruke ocu i sinu Antoniju i Alessandru Melatu za kojima je Interpol raspisao tjeralicu zbog šverca kokaina i pranja novca. U Dubrovniku su živjeli sedam godina, a od 2006. godine imali su tvrtku registriranu za turizam.
Premda se ni s čim nisu posebno isticali i odavali bogatstvo koje im je trebala donijeti ilegalna rabota, navodno je upravo Antonio Maleto na čelu jedne od skupina ozloglašene kalabreške mafije ‘Ndrangheta. Tjedni prije njihova uhićenja protekli su znaku velike međunarodne akcije razbijanja ‘Ndranghete koja je organizirala šverc više tona kokaina iz Južne Amerike i pranje novca, a među uhićenima se nalazi navodno i drugi sin Antonija Melata. Navodno su se tata i sin Melato spremali pobjeći iz Hrvatske te su uhićeni uoči bijega zrakoplovom.
Naizgled mirni poslovni ljudi iz Italije bili su pripadnici ‘Ndranghete, koja je poznata po okrutnosti od koje se ledi krv u žilama. Leu Garofolo su 2009. godine rastopili u 50 litara kiseline jer je svjedočila u istragama o mafiji s Kalabrije. Članovi ‘Ndranghete su međusobno vodili i nekoliko izuzetno krvavih ratova u kojima je poginulo gotovo tisuću ljudi, a nisu se libili niti likvidirati političare na javnim mjestima. Aktivnosti im navodno čak uključuju i izvoz radioaktivnog otpada u zemlje u razvoju.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća zbog milijunskih otkupnina često su kidnapirali pripadnike bogatog staleža sa sjevera Italije, a vjeruje se i da je ‘Ndrangheta imala prste u poznatoj otmici Johna Paula Gettyja III., člana bogate naftaške obitelji. Talijanski istražitelji drže kako se čak 80 posto kokaina u Europu doprema pod kontrolom ‘Ndranghete u luku Gioia Tauro u Kalabriji.
Jug Hrvatske, posebno dubrovačko područje i luku Ploče već više od desetljeća “targetirale” su međunarodne kriminalne organizacije, pa tako i talijanske mafijaške za šverc droge. Piše to i u dokumentima SOA-e, ali i u studijama Interpola i Europola. Ono što su kriminalisti prepoznali u teoriji provodi se u praksi i traje stalno nadmetanje kriminalaca i policajaca. Prošlog mjeseca dubrovačka policija upala je u velebnu vilu s bazenom u Metkoviću vlasnika Mate J. (59) zvanog Haš.
Njega su uhitili u Zagrebu, a uhićena je i privedena i njegova bivša supruga Sanja J. (55). Od lipnja prošle godine u dubrovačkom je zatvoru i talijanski državljanin Andrea M. (50) iz mjesta Lavagna blizu Genove, a koji je uhićen s nešto više od 21 kilograma kokaina. Jedini koji nije priveden sucu istrage i nije završio u istražnom zatvoru je 44-godišnjak iz Metkovića, član zločinačke organizacije koju je, smatra USKOK, ustrojio upravo Haš.
USKOK navodno ima dokaze da je Talijan nekoliko puta preko granice prenosio drogu za talijansko tržište, a zanimljiva je situacija bila 16. lipnja 2020. godine, desetak dana prije nego što je “pao” kod Baćine zahvaljujući policijskom ovčaru Johnnyju. Tada je u ranim jutarnjim satima 44-godišnji Metkovac čekao Talijana na adresi koju mu je dala Sanja, na kojoj su se trebali naći zbog primopredaje kokaina.
Istražitelji sumnjaju da je ova organizacija drogom namaknula oko 33 milijuna kuna, a dio zarađenog novca uložen je u nekretnine u Zagrebu.
Je li i koliko je droge završilo u Italiji tek treba otkriti. I ovaj posljednji slučaj svjedoči o snažnim vezama talijanskih i hrvatskih kriminalnih skupina. Dok je jedna grupa u zatvoru, neka druga dalje nastavlja rad, i tako desetljećima. Ni granice, kontinentalne, morske, jezične ili ideološke kriminalcima nikad nisu bile barijera. Naprotiv. Kada bi nazivi kafića, pizzerije Palermo, Cosa Nostra, mafijaški suveniri, majice s likom Ala Caponea..., što imamo prilike vidjeti u brojnim hrvatskim gradovima, bili jedina hrvatska spona s mafijom, to bi bio najmanji problem. Ono što zabrinjava su kriminalne veze hrvatskih mafijaša s talijanskim, učestala otkrića “pranja novca” talijanskih mafijaša u poslovnicama hrvatskih banaka po Istri i ulaganje novca od kriminala u nekretnine, legalne poslove i kockarnice.