Iza budućeg izgleda zagrebačkog Maksimira ne stoji neki od velikih svjetskih ureda specijaliziranih za stadione, nego dvojica mladih talijanskih arhitekata čiji se rad posljednjih godina sve pozornije prati na tamošnjoj arhitektonskoj sceni.
Tommaso Fantini i Alberto Rossi, osnivači milanskog ureda VG13 Architects, pobijedili su na međunarodnom arhitektonsko-urbanističkom natječaju za novi stadion Maksimir i Sportsko-rekreacijski centar Svetice, na koji je pristiglo 88 radova iz više od 20 zemalja.
Za prvonagrađeno rješenje pripala im je nagrada od 390.400 eura, a Zagreb bi prema njihovoj zamisli trebao dobiti stadion s oko 35.000 sjedećih mjesta, koji će zadovoljavati uvjete najviše, četvrte kategorije UEFA-e.
Iako široj hrvatskoj javnosti njihova imena dosad nisu mnogo značila, Fantini i Rossi nisu nepoznati u talijanskim arhitektonskim krugovima. Obojica su rođena 1992., Fantini u Riminiju, Rossi u Savoni, a upoznali su se tijekom studija na prestižnoj Accademia di Architettura u švicarskom Mendrisiju. Diplomirali su 2017., Fantini kod austrijskog arhitekta Waltera Angonesea, a Rossi kod jednog od najpoznatijih suvremenih švicarskih arhitekata Valerija Olgiatija.
Zajedno su počeli projektirati još kao studenti, sudjelujući na arhitektonskim natječajima, a iz tog je vremena ostalo i ime njihova današnjeg studija. U razgovoru za talijanski Artribune ispričali su da im je za jedan od prvih natječaja trebala identifikacijska oznaka, pa su posegnuli za adresom na kojoj su tada radili, Via Gismonda 13. Tako je nastao VG13, a ime su kasnije zadržali za svoj arhitektonski studio sa sjedištem u Milanu.
Njihov portfolio danas seže daleko izvan Italije. Izvedene projekte imaju u Italiji, Švicarskoj i Maroku, dok su kroz međunarodne natječaje i druge projekte radili i na lokacijama poput Cusca u Peruu i Bogote u Kolumbiji.
Posebno mjesto u njihovu radu zauzima Marakeš, gdje njihov portfolio uključuje Villa with Four Gardens, Maison H, Hotel Farah te niz stambenih projekata. U Peruu su, zajedno s Walterom Angoneseom, radili natječajni projekt Moray Visitor Center u Cuscu, dok su u Bogoti radili na projektu Housing Carrera 7.
Njihov opus pritom nije vezan za jednu vrstu arhitekture. Projektiraju obiteljske kuće i zgrade za stanovanje, ali i javne prostore, mostove, sportske sadržaje, turističke centre i druge javne građevine. Jedan od projekata koji su im donijeli veću pozornost talijanske arhitektonske scene bio je Concrete Warehouse u Monforte d‘Alba u Pijemontu.
Na području koje se nalazi u zaštitnoj zoni UNESCO-a projektirali su jednostavnu gospodarsku građevinu od crveno pigmentiranog betona, čija je boja povezana s tradicionalnim krovovima od terakote karakterističnima za okolni krajolik. Za taj su projekt 2022. dobili Nagradu Luigi Cosenza, namijenjenu arhitektima mlađima od 40 godina.
Njihov se rad pojavio i na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Godine 2018. sudjelovali su zajedno s Walterom Angoneseom na 16. međunarodnoj izložbi arhitekture, a nekoliko godina poslije stigla je još jedna važna potvrda njihova položaja među mlađom generacijom talijanskih arhitekata. Triennale Milano 2022. uvrstio je VG13 među deset studija na izložbi "10 Italian Architectures", zamišljenoj kao predstavljanje generacije mladih arhitekata koja se afirmira u Italiji i izvan nje. VG13 se ondje predstavio projektom vile u Marakešu.
Talijanski Artribune 2024. posvetio im je veliki razgovor u seriji o arhitektonskim studijima u usponu u Italiji. Fantini i Rossi vlastiti pristup opisuju pojmom "architettura autoriale", odnosno autorske arhitekture. Bez obzira na veličinu tima koji radi na pojedinom poslu, žele osobno zadržati kontrolu nad osnovnom idejom i koncepcijom projekta.
Obojica su snažno povezana i s akademskim svijetom. Fantini je doktorirao u Mendrisiju, Rossi je radio kao asistent na ETH-u u Zürichu, a vodili su studije i gostovali na arhitektonskim fakultetima u Mendrisiju, Napulju, Genovi i njemačkom Biberachu.
Zanimljivo je pritom da se u njihovu javno dostupnom portfoliju ne pojavljuje realizirani nogometni stadion razmjera budućeg Maksimira. Imaju iskustva sa sportskim objektima, infrastrukturom i javnim građevinama, a među njihovim projektima su Circolo Tennis u Riminiju, Sporting Club u Varenni, projekti mostova i javnih prostora te prvonagrađeno rješenje za prenamjenu Chiesa del Suffragio u Verucchiju.
Zagrebački stadion zato je projekt razmjera kakav se u njihovu dosadašnjem objavljenom portfoliju ne pojavljuje. Dvojica arhitekata koja su prije nešto više od desetljeća zajedno počela raditi studentske natječaje, a zatim izgradila međunarodni portfolio od Italije i Švicarske do Maroka, sada su na natječaju s 88 pristiglih radova dobila priliku oblikovati novi Maksimir.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....