Obično popodnevno trčanje prigorskim bregima za mladog se Vlahu Milovčevića (16) pretvorilo u noćnu moru iz koje se, prljav, promrzao i gladan, vratio tek 17 sati poslije, srećom neozlijeđen.
Mladić je s roditeljima iz Dubrovnika u Gornju Drenovu kod Sv. Ivana Zeline došao provesti uskrsne praznike, a kako je inače sportaš koji se godinama aktivno bavi judom, u srijedu oko 15 sati odlučio je trčati kako bi zadržao kondiciju.
Nije ni slutio da će samo koji sat poslije na teren u potragu za njim izaći nekoliko desetaka pripadnika Gorske službe spašavanja, policije, hitne pomoći, lokalnog lovačkog društva...
- Krenuo sam trčati stazom koju mi je pokazala majka, no u jednom trenutku sam krivo skrenuo. No, nisam bio zabrinut jer sam znao da se uvijek mogu vratiti. Problem je nastao kad sam se poželio vratiti i shvatio da je oko mene sve puno puteljaka, a ni za jedan nisam znao kamo vodi. Tada sam shvatio da sam izgubljen - ispričao nam je danas simpatični Vlaho, učenik 1. razreda Pomorsko-tehničke škole u Dubrovniku.
Kako dugotrajni boravak u šumi nije ni najmanje očekivao, sa sobom je ponio tek dopola napunjen mobitel, majicu bez rukava, kratke hlače i tenisice. Hrane i vode nije imao. Postajalo je sve hladnije...
- Nazvao sam tatu i rekao mu da sam se izgubio. Oni su mi se u početku smijali i zezali me, jer kako je moguće izgubiti se. Valjali su fore poput "vrati se istim putem" ili "zašto nisi ostavljao mrvice kruha za sobom" - kroz smijeh se prisjeća. No, nakon još sat vremena svi su shvatili da je vrag odnio šalu i da se Vlaho neće znati sam vratiti kući. Otac Denis tada mu je rekao da mu preko Google karata pošalje točnu lokaciju ili da pronađe bilo kakvu cestu, a on će doći po njega.
- Krenuo sam u potragu za njim, no nikako se nismo mogli pronaći. Pokušao sam doći do lokacija koje mi je poslao, no mnoge od njih bile su potpuno neprohodne, pune urušenih puteva, šikare, usjeka... - prisjeća se otac.
Kada se Vlahi ugasio mobitel, jer mu je GPS lociranje iscrpilo bateriju iako je pogasio sve nepotrebne aplikacije, shvatili su da su stvari pošle po zlu. Alarmirana je policija koja je odmah pokrenula opsežnu akciju spašavanja. Za dječakom je u jednom trenutku tragalo više od 40 gorskih spasilaca te lovci i policija kojima se odmah pridružio i Vlahin otac.
Te noći ni za koga nije bilo spavanja, no mladiću nije bilo ni traga. On se sve to vrijeme, kako nam je ispričao, pokušao domoći bilo kakvog naseljenog mjesta kako bi potražio pomoć. Žeđ je utažio pijući kišnicu iz jednog spremnika, no bio je jako gladan jer je toga dana samo doručkovao, a noć je bila sve mračnija.
- Počelo mi se vrtjeti, teturao sam od umora i gladi. Ranije sam fotografirao tablu Lovačkog društva Srndać na kojoj su bile fotografije što je sve u šumi jestivo, ali to mi sada nije pomagalo jer je mobitel bio ugašen - prisjeća se Vlaho.
Iako je u tom trenutku bio prepušten sam sebi te nije imao pojma da je za njim pokrenuta golema potraga, tinejdžer nije gubio prisebnost. Primijetio je svjetla u daljini te se na izmaku snaga zaputio prema njima, a putem nabasao na potok. Shvatio je da dalje ne može i odlučio ondje prenoćiti. - Znao sam da ću i ujutro biti žedan i da je dobro da budem pokraj izvora pitke vode.
Pokrio sam se lišćem i pokušao zaspati. U školi smo učili o pothlađivanju na moru i znao sam da se ne smijem previše okretati kako ne bih izgubio još više tjelesne temperature. Tako sam spavao u jednom položaju, odnosno pokušavao zaspati. Čim sam, pred jutro, uspio zaspati, probudile su me neke glupe ptice - kroz smijeh govori hrabri tinejdžer.
Tada je uspio izbiti na cestu i susresti starije žene, no one su ga se uplašile, pogotovo jer je, kako nam pričaju, tu ruta kojom često bježe zatvorenici. A Vlaho je bio prljav, blatnjav i - što je tek poslije primijetio - na glavi je imao gusjenicu za koju nije ni znao. Uspio se vratiti kući šokiravši majku Sanju koja više nije znala što bi od brige. - A samo smo se došli odmoriti - kaže majka Sanja, sretna što je sve ipak dobro završilo.
Kaže da je nakon ovoga GSS dobio novog člana, jer Vlaho je pokazao zavidnu spretnost u snalaženju na teškim terenima. Svima koji su sudjelovali u akciji spašavanja zahvalit će odojkom ili janjcem s ražnja.
- Rekli smo Vlahi da smo htjeli kupiti perilicu posuđa, ali sada moramo napraviti feštu za sve tragače pa će do kraja godine on morati prati suđe - kažu Vlahini roditelji, zadovoljni što je njihova skladna peteročlana obitelj ponovno na okupu.