Miriše na novine, stare i nove, miriše na strip. Par kvadrata knjižare „Alan Ford" na Novom Beogradu su pribježište ljubitelja stripa. Jedan od njih, Vasa Pavković, u rukama drži prvi zagrebački broj o čuvenoj družini TNT. Vic nije samo u radnji stripa, vic je i u neponovljivom prijevodu koji je oduvijek bio posebno zanimljiv izvan Hrvatske, piše Deutsche Welle.
„I danas čitam Alana Forda nostalgičnim razlozima. U stvari, uživam i u prijevodu Nenada Brixyja jer 'ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti'“, kaže nam Pavković i dodaje:
„Možda je to isti sindrom kao kada su 'Rokeri s Moravu' bili jako popularni u Zagrebu s iskrivljenim dijalektnim govorom. Hrvatski govor koji je Brixy osmislio za junake iz 'Alana Forda' je po sebi zanimljiv, dinamičan i ludo komičan u odnosu na ono kako se govorilo u, recimo, Beogradu."
Isti fenomen zatičemo i u Zagrebu, gdje se u stanu Darija Paviše (40) još od njegovih klinačkih dana gleda „Žikina dinastija“. „Na ovome je moja generacija odrasla", kaže on. O povremenoj raspravi u Hrvatskoj treba li srpske filmove prevoditi kaže: „Mislim da bi se ljudi osjećali kao majmuni, da bi se uvrijedili da netko stavi titl."
Koliki je utjecaj majstora Žike na Darija čujemo dok razgovara sa svojim sinom Markom, desetogodišnjim klincem. Marko prati YouTube scenu iz cijele regije, odlično zna da je šargarepa isto što i mrkva, a supa isto što i juha. Dario mu dalje nabraja „srpske“ riječi i pita: „Što znači recimo 'fatam ribe'?“
Pustili smo ga malo, ali smo mu onda otkrili da se 'hvatam' isto kaže i u Hrvatskoj i u Srbiji, a da 'fatam ribe' kaže samo majstor Žika.
Na drugoj strani Zagreba iz jednog tornja trešte nebrojene radijske postaje. Među njima i ona koja je izazvala najviše pažnje u posljednje vrijeme: Extra FM. Jer, tu se puštaju skoro samo ono što u Zagrebu zbirno nazivaju „cajkama“ – od Ace Lukasa i Jelene Karleuše, do Saše Matića i Željka Samardžića.
Pitamo sve u redakciji da li oni stvarno slušaju ovu muziku i u slobodno vrijeme? Naravno da slušaju, kakvo je to pitanje. Kažu, pola mladih u Zagrebu samo to sluša, svi popularni klubovi puštaju cajke.
Po zakonu, doduše, moraju puštati i domaće izvođače, ali, kako nam kažu, njih stave na plejlistu u gluho doba noći.
„U startu smo mislili da će se netko buniti, ali smo se pozitivno iznenadili. Kad smo krenuli, srušio nam se online-stream, uključilo se preko trideset tisuća ljudi“, kaže nam mladi direktor radija Antonio-Luka Radanović. „Treba gledati u budućnost, a muzika povezuje ljude, širi pozitivnu energiju. Ako se netko želi opterećivati podjelama, to je njegov problem“, piše Deutsche Welle.
-->