Ukoliko se nešto ne promijeni u ovom trenutku, ukoliko država ne shvati važnost udruga koje skrbe o najslabijima, ukoliko im se tehnička vlada ne potrudi pružiti – tridesetog dana lipnja Udruga Anđeli bi mogla zauvijek zatvoriti svoja vrata, piše Slobodna Dalmacija.
- Udruga smo roditelja djece s najtežim tjelesnim oštećenjima, djece sa teškoćama u razvoju, i transparentno radimo već 15 godina. Radimo za dobrobit djece bez obzira na njihove dijagnoze i povijesti bolesti. Jedini smo ovlašteni pružatelj socijalnih usluga izvaninstitucionalne skrbi u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Deset stručnih djelatnika i 227 djece mogli bi na ulicu, doslovno – kazala je Anka Đikić, edukatorica u Anđelima.
I bio je to tek uvod u priču, koja od samih početaka govori o boli roditelja koji brinu o teško bolesnoj djeci, koja je i započela tako jer roditelji nisu znali kakva prava njihova djeca imaju – pa su se borili sami. Bez pomoći države. Trideset godina stare države koja u tri desetljeća nije uspjela niti staviti na papir kako bi se trebalo brinuti o najslabijima.
- Kap koja je prelila čašu bio je taj famozni paket kojeg smo dobili od Ministarstva socijalne skrbi, tih 40 maskica je samo izazvalo provalu onoga što neki nazivaju grubim riječima. Za mene su grube riječi ignoriranje, zlostavljanje, zanemarivanje, nebriga – puna emocija je bila predsjednica Anđela Dijana Aničić.
- Imamo novaca za još jednu i po plaću, što da radimo 30. lipnja? Da zatvorimo sve i svu našu dicu "iskrcamo" pred Vladu? Pitam vas je li vam cilj bio srušiti nevladin sektor, jeste li svjesni da je nositelj ove države upravo civilno društvo – upitala je odgovorne i nadležne i sve one koji su i doveli do toga da se djeca s teškoćama nakon smrti svojih roditelja smještaju u domove za starije:
- I tamo umiru kao i naši starci – kroz suze je kazala Aničić.
A Anđeli su godinama lobirali za zakon kojim je određen status roditelja njegovatelja onima koji skrbe o svojim malenima. Za to roditelji primaju naknadu od 2.500 kuna, za 24-satnu brigu, za posao kojeg bi trebali raditi i medicinari i logopedi i fizioterapeuti i psiholozi.
- Neka se srame! Godinama čekamo inkluzivni dodatak, ništa ni od njega. Prije dvije godine pozvani smo u radnu skupinu koja je radila na novom socijanom zakonu. Jednostavno smo godinama maltretirani i zanemarivani, nitko se nije ošervao na niti jedan naš prijedlog. Gdje je taj zakon? - opet je pitala Dijana Aničić.
- Cilj vam je očito bio uništiti civilni sektor, koji na svojim leđima nosi cili sustav! Udruge vam hrane gladne i nemoćne, udruge im dostavljaju hranu, udruge vam brinu o beskućnicima, udruge vam brinu o teško bolesnoj djeci i starima i nemoćnima. I samo da znate, a vjernici to jako dobro znaju – kada anđeli padaju imate vatromet – kazala je prva među Anđelima i zaključila:
- Ja sam Dijana Aničić, moj život je moj Duje i svi naši anđeli, ja nisam figura od voska!
Emotivan je bio i Nenad Šarić, otac dva dječaka sa Down sindromom, o kojima skrbe Anđeli, kazavši kako je najmanji problem sjesti u auto i otići na Markov trg.
Miro Renić, magistar ekonomije, sportaš, a uz sve to i otac djeteta s invaliditetom, je trenutnu situaciju nazvao onom gdje su baš svi odgovorni.
Ne može se načuditi što se 450 milijuna kuna iz proračuna potezom pera prelilo iz jedne kategorije u drugu. Podsjećamo, odlukom Vlade ti milijuni iz takozvanog “kaznenog bazena” su pretočeni kao hitna pomoć poduzetnicima u vrijeme pandemije:
- S tim je novcem trebalo pomoći udrugama, a ne uzeti ih i dati ih za očuvanje radnih mjesta onih koji su kršili odredbe o zapošljavanju osoba s invaliditetom i punili taj 'kazneni fond' - kazao je za Slobodnu Dalmaciju.
Pravobraniteljica na strani Anđela
Podršku Anđelima i njihovoj borbi za djecu dala je i Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
- Budući da udruge same nemaju planirana sredstva za nabavku zaštitne opreme, a u mnogim sredinama su upravo oni pružatelji socijalnih usluga, Republika Hrvatska mora sukladno potrebama osigurati potrebnu zaštitnu opremu kako bi se na odgovarajući način zaštitili i korisnici i pružatelji usluga – naglasila je pravobraniteljica.
Kazavši i kako pri tome treba imati u vidu da su korisnici djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, a da su usluge koje primaju neophodne za njihov život i održavanje nužne kvalitete življenja.