Peti po brojnosti među hrvatskom stranom radnom snagom, nepalski su se radnici u Zagrebu okupili na Uskrsni ponedjeljak u sobi Saveza antifašističkih boraca u samom centru grada.
Prvi su put digli glas i progovorili o kršenjima svojih radnih prava, o robovlasničkim ugovorima prema kojima rade 70 sati tjedno, neisplatama plaća, iskorištavanjima, ucjenama, nemoralnim praksama domaćih agencija za uvoz radnika - kojima daju tisuće eura samo da bi dobili "zlatnu kartu" za Hrvatsku, a onda tu radili 12 sati dnevno - za minimalac.
Prema evidenciji udruge NRNA - Croatia, Nepalaca je u Hrvatskoj 12.000, najviše u Zagrebu, Splitu i Varaždinu, dvije trećine su muškarci, mlađi od 30 godina, uglavnom dostavljači i građevinari, nekvalificirana radna snaga, kako ih se opisuje u oglasima za posao.
Nepalaca sada ima gotovo koliko i pripadnika talijanske nacionalne manjine, koji imaju svog predstavnika u Hrvatskom saboru, ali među hrvatskim institucijama i civilnim sektorom nema osobe ili organizacije koja se bavi njihovim problemima.
Sramotni cjenik po kojem rade Nepalci
U prosjeku imaju plaće od 500 do 600 eura (hrvatski je minimalac 560 eura, odnosno, 4219 kuna), a 500-ak ih svake godine iz Hrvatske pobjegne preko granice u druge europske zemlje, najviše Portugal i Španjolsku.
Iako bi 12-satnim radnim danom zaradili par tisuća eura, Nepalci dostavljači poslodavcu vraćaju od plaće za razne stavke: troškove smještaja, hrane, režija, interneta, najma mobitela, bicikla i opreme za dostave, a neki ih poslodavci dodatno novčano kažnjavaju, kako smo doznali - za neposluh.
Koliko je poznato i kako smo potvrdili, najgore sada prolaze Nepalci zaposleni u takozvanim agregatorima, tvrtkama posrednicima za aplikacije Wolt, Bolt i Glovo. Oni u prosjeku tamo rade 10 ili 12 sati dnevno, šest dana u tjednu, s jednim slobodnim danom. Hrvatski radnici, podsjetimo, imaju radni tjedan od 40 sati, najviše 48 s obvezno plaćenim prekovremenim satima, ne više od 200 u godini dana. Radni tjedan od 60 do 72 sata dozvoljen je još jedino u afričkoj Mauretaniji.
‘Popis kazni‘
Ekskluzivno smo objavili i prepisku dostavljača i domaće tvrtke koja izrabljuje Nepalce. Ako se vratiš u smještaj prije kraja smjene, kazna je 100 eura, ako odmah ne primiš narudžbu na aplikaciji, onda je 30 eura, ako uzmeš tuđu bateriju za bicikl 50 eura, a isto toliko ako ne izađeš na teren kada treba. Ovo je samo dio bizarnog "popisa kazni" kojima domaća tvrtka za dostave Metamate kažnjava zagrebačke dostavljače iz Nepala zbog neposluha.
Iz poruka je moguće iščitati da tvrtka u vlasništvu mladog Splićanina Mate Dučića, inače najveći domaći agregator koji surađuje s platformama za dostavu, a zapošljava više od 300 stranih dostavljača, ima razrađen sustav kojim svoje strane dostavljače drži na niskim plaćama, a uz to je uveo i popis od deset stvari zbog kojih novčano kažnjava svoje dostavljače ako učine propust.
No, nije život u Hrvatskoj za sve Nepalce nesnosan i robovlasnički. Nekolicina s kojom smo uspjeli popričati kaže da žele tu ostati i da im je život neusporedivo bolji.
"Za većinu Nepalaca Hrvatska je zemlja u koju mogu platiti dolazak, a da ima europski standard života koji svi priželjkujemo", objašnjava nam Sanaullah odgovarajući na pitanje kako je Hrvatska postala toliko popularna među Nepalcima. "I, naravno, Svjetsko nogometno prvenstvo, to je valjda najbolja reklama", zaključuje.