- Krivo su me procijenili. Vidio sam, pukim slučajem, ono što nisam trebao - kako pod okriljem noći u stožer Živog zida stižu žute kuverte s novcem donatora kojih nema na službenom popisu. Da me ‘neutraliziraju’ poslali su mi profesora Ivana Lovrinovića i PR-ovca iz njihove stranke Promijenimo Hrvatsku koji se predstavio kao Nikša, prezime mu nisam zapamtio, da mi održe predavanje o važnosti treće opcije koju ne bih smio ugroziti. Nikša mi je dao ponudu koja se valjda ne odbija: ‘Na kraju kampanje dobit ćeš 100.000 kuna nagrade, a do tada petsto eura tjedno da imaš za troškove’. Profesor Lovrinović me uvjeravao: ‘Uzmi, zadovoljan čovjek bolje radi’. A kad je vidio da se na krivog namjerio, promijenio je ton: ‘Ovo je politika, svašta se ljudima može dogoditi’.”
Sljedeći dan uslijedili su uzastopni pozivi s nepoznatog broja. Nije se javljao.
To šokantno priznanje uznemireno nam je ispričao supredsjednik Živog zida Hrvoje Runtić i budući saborski zastupnik, rasplićući farsu o Živom zidu koja ima mnogo elemenata trilera, a malo veze s nevinošću mlade “bitničke” stranke koja stalno zaziva pravdu, poštenje i zaštitu jadnih i siromašnih. Obećanjima o zaštiti deložiranih, malih i potlačenih “nahranili” su 117.000 birača i osvojili osam mandata.
Kuverte s novcem
Čije su to kuverte s novcem, kao i u čijem je džepu novac završio, Runtić odbija javno otkriti - kaže da to ostavlja policiji i USKOK-u. Priznat će tek da se dio crnog fonda u kampanji pretočio u javni kroz “donacije” lojalnih suradnika Vladimire Palfi.
Profesor Ivan Lovrinović potvrdio je da se s Hrvojem Runtićem doista sastao u caffe baru Gold u Dubravi, te da su dogovarali “neke koalicijske stvari”. No, kada smo mu objasnili za što ga Runtić optužuje kazao je: “Nemam veze s tim, nemojte me u to miješati “ i spustio slušalicu.
Runtić nije lako pristao ispričati pozadinu sukoba u Živom zidu koja vodeći trojac raskrinkava kao veliku prevaru birača - stranku koja umjesto programa nudi igrokaz, zaokupljena vlastitim opsjenama, pohlepom i interesima. Na prvom susretu s novinarima rekao nam je: “Nigdje sam; ispod mene je nakovanj, iznad mene čekić, a ja u sredini mali nitko i ništa koji se mora odlučiti kako će nastaviti borbu. Kad moram donijeti odluku, ponašam se k’o profesor Baltazar, hodam i razmišljam”.
Ivan Pernar, Vladimira Palfi i Ivan Vilibor Sinčić
Poslije izbora Ivan Pernar se na Facebooku pohvalio kako nisu bili rastrošni i podsjetio da su u predsjedničkoj kampanji potrošili samo 20 tisuća kuna, a dobili skoro 300 tisuća glasova i poručio da “nije sve u novcu, nego u vjerodostojnosti”. Dnevne novine su objavile da je Živi zid, prema privremenim financijskim izvještajima, za kampanju utrošio oko 400.000 kuna. Na svom popisu ima gotovo najveći broj privatnih donacija, od simboličnih 40, preko 22.225,03 kune Tatjane Prvčić do kandidata iz IV. izborne jedinice Tihomira Lukanića za kojeg je lobirao Sinčić, koji je uplatio petnaest tisuća kuna. Od legalno prijavljenih donatora slilo se u blagajnu oko 125.000 kuna, od čega je 75.000 kuna donirala tvrtka Kristal bazeni i fontane koja održava Bandićeve fontane.
Sve ono o čemu se u kuloarima šuškalo u ljetnim mjesecima, o inim makinacijama i manipulacijama svetog trojstva, kako su kolege prozvale Sinčića, Pernara i Vladimiru Palfi, dobilo je ozbiljne konture u izbornoj noći.
Oko ponoći počelo je letjeli perje, prvo samo virtualno, s natruhama trash sapunice. Mihaela Varga, Runtićeva djevojka s kojom je 17 godina u sretnoj ljubavnoj i manje sretnoj poslovnoj vezi, objavila je na Facebooku zašto ne bi bila u stožeru da su je i pozvali:
Sramota
“U proteklih nekoliko tjedana svojim očima vidjela sam najgnjusnije stvari koje su sramota za moju stranku. Toliko gnjusne da je trojac jednak onima protiv kojih govore sve ove godine. Ideja stranke je izdana. Ako nema novca za jelo i piće za najzaslužnije ljude koji godinama rade na terenu, onda ni ja ne želim biti tamo. Živi zid je oduvijek bio protiv raskošnih proslava i trošenja novca u zemlji gladnih. Ovaj put je slavlje u hotelu Antunović. To se kosi s mojim uvjerenjima. U državi u kojoj je toliki broj doslovno gladnih ljudi, ja kao predstavnica pokreta otpora nemam što tražiti među tajkunima i oportunistima, izdajnicima i ponekim kriminalcima. Moje mjesto je uz ‘raju’ i ne, nema tog novca i tog sjaja kojim mene mogu kupiti. Ispod časti bi mi bilo večeras biti s izdajnicima ideje. Živjela Hrvatska u kojoj će i sirotinja postati srednji sloj, a u kojoj će se u hotelu Antunović smradovi gušiti u vlastitom smradu.”
Malo kasnije, dodala je još jednu poruku u kojoj je Sinčićevu partnericu i supredsjednicu Živog zida Vladimiru Palfi prozvala da ju je sabotirala u kampanji: “Bila sam prodana jer je žena koja je privatizirala stranku tako odlučila. Samo zato što joj nisam govorila da je jako lijepa”. I još koju riječ o tome kako Palfi kontrolira kompletnu stranku kao i financije - “njena riječ je Bog, a kada zaurla, Sinčić ne smije zucnuti”.
Nije li Mihaela ipak pretjerala s napadom na Vladimiru, pitamo.
“Ma je, nije to baš politički korektno, ali je bilo ljudski”, odmah kaže Runtić. Ni Mihaeli nije drago što je preburno reagirala, ali, priča, nije očekivala ni da će ta poruka preplaviti medije koji za nju dotad nisu pokazivali interes.
“Pogodila me nepravda koju su napravili Hrvoju nakon tri i pol godine predanog rada, način na koji su ga sabotirali - Sinčić je tri dana prije izbora u IV. izbornoj jedinici gdje je Hrvoje nosio listu oblijepio grad plakatima s Tihomirom Lukanićem, drugim na listi s porukom: ovo je kandidat kojeg podržava Sinčić. Osim što je neozbiljno i štetno za stranku, to je čak i Pernar nazvao besmislenim i suludim - to nam je bio baš nož u leđa. Nisam se mogla s time pomiriti - da tri dana prije ideš napadati svog čovjeka, nekoga tko je radio punom parom i favoriziraš nekoga tko je maltene jučer došao. Nisam mogla vjerovati da je Sinčić to u stanju napraviti svom kolegi. Ja sam osoba koja se ne boji emocija. Nije mi strano rastužiti se na tuđu muku, ali nije mi strano ni ljutito odreagirati na nepravdu. Nisam robot. Bilo to politički korektno ili ne, iskreno je i ljudski.”
I tako je umjesto slavlja zbog pobjede počelo valjanje u živom blatu.