Otvaranje predstavništva Hrvatske gospodarske komore u Moskvi u lipnju 2010. godine trebalo je označiti novu epohu hrvatsko-ruskih političkih odnosa te novo otkrivanje gospodarskih prilika za hrvatske tvrtke na nepresušnom ruskom tržištu. No, predstavništvo se pokazalo promašenim potezom od kojeg hrvatsko gospodarstvo, a ni politika, nije imalo koristi, a državni proračun samo je olakšan za nekoliko milijuna kuna najma prostora u najskupljoj četvrti u glavnom ruskom gradu, piše Slobodna Dalmacija .
Svjetske marke
Sve donedavno ruska podružnica HGK stolovala je u Neglinajinoj ulici, broj 14, samo nekoliko koraka od Boljšoj teatra i zidina Kremlja. U istoj ulici su i prodavaonice najprestižnijih svjetskih marki odjeće, nakita, satova i automobila, gdje kupuju samo najbogatiji Moskovljani, oligarsi, ili redovni gosti poput Mozuah Al-Misned, lijepe supruge katarskog šeika Mohamamda Al Thanija. U blizini je i najskuplji moskovski hotel “Grand Hayatt”.
Još početkom 2010. godine tadašnji predsjednik HGK, a današnji remetinečki pritvorenik Nadan Vidošević, odlučio je u ruskoj prijestolnici, u raskošnoj secesijskoj palači iz 1894. godine, unajmiti prvi kat za hrvatsko gospodarsko predstavništvo.
Podsjetimo, 19. lipnja 2010. predstavništvo otvara tadašnja hrvatska premijerka Jadranka Kosor uz medijsku pompu i prisutnost samog Vidoševića. Dobro informirani kazuju kako je diplomatskim kanalima upućen poziv Vladimiru Putinu da bude nazočan otvaranju.
No, nije trebalo dugo čekati na odbijenicu iz “Bijelog doma”, sjedišta vlade Ruske Federacije. Nije, kako je tada kulturno rečeno, običaj da ruski šef vlade nazoči “rubnim događajima koji se tiču internih stvari jedne zemlje”. Rusi su tek kurtoazno poslali potpredsjednika svoje Trgovinsko-industrijske komore.
Bilo kako bilo, “Slobodna” je jedini hrvatski medij koji je bio u prilici zaviriti u raskošne moskovske prostorije koje je donedavno koristio HGK, koji je ugovor o najmu nedavno otkazao zbog nerentabilnosti i zbog, za hrvatske, ali i europske prilike, astronomskih troškova najma.
Dakle, na prvom katu palače u Neglinajinoj ulici broj 14 gotovo tri godine bila je podružnica HGK. Ulaz u palaču je pod nadzorom i čuvan naoružanim ruskim zaštitarima. Do prvog kata vodi široko i tapetom presvučeno kameno stubište s umjetničkom ogradom od kovanog željeza. Na vrhu stuba nalaze se visoka debela vrata iza kojih se skriva 800 metara četvornih prostora.
S kraja 19. stoljeća
Dvije velike konferencijske dvorane (tzv. bijeli saloni), golemi dugi hodnik, nekoliko ureda, pratećih prostorija, saloni za blagovanje i opuštanje (tzv. zeleni saloni, prema zelenoj boji golemih kožnih fotelja), te velika opremljena kuhinja kakve se ni jedan restoran u Moskvi ne bi posramio.
Cjelokupan interijer prostora zgrade s kraja 19. stoljeća izvorno je obnovljen, i to od najboljih materijala. Kako i neće kad je vlasnik zgrade jedna poznata ruska banka. U svim prostorijama dominira crveni podni mramor iz Finske, golemi talijanski kristalni lusteri s pozlatom, francuske zavjese od teške svile, kao i bogati stropni i zidni ukrasi, te secesijski namještaj.
Dva zaposlenika
Koliko nas je koštao luksuz koji je kod stranih diplomata, ali i hrvatskih poslovnih ljudi u Moskvi, izazivao podsmijeh? Točno 780 tisuća dolara godišnje, ili 2,3 milijuna dolara u tri godine, koliko je prostor u najskupljoj moskovskoj četvrti bio u najmu. U toj palači iz 1894. godine radila su samo dva zaposlenika HGK.
U tri godine održano je samo 10-ak prezentacija hrvatskih privrednih mogućnosti, poput promocije medicinskog zdravstvenog turizma, promocije ulja, vina, hrvatskog tržišta nekretnina i sličnih događanja niže vrijednosti za ruske, ali i hrvatske poslovne prilike. Za svega nekoliko prezentacija godišnje plaćali smo 780 tisuća dolara najma prvog kata velebne palače koja nam nije trebala.
Bolje upućeni kazuju da smo, ako nam je već bilo stalo do prezentacije hrvatske privrede, za samo nekoliko tisuća eura na nekoliko sati mogli unajmiti konferencijske dvorane u najboljim moskovskih hotelima, poput spomenutog “Grand Hayatta”, “Ritz Carltona” ili čak razvikane “Ukrajine”, najfotografiranijeg moskovskog, ali i svjetskog hotela.
Ured HGK u raskošnoj moskovskoj palači iz 1894. godine samo je primjer velike megalomanije s malim ili nikakvim rezultatima, piše Slobodna Dalmacija .