Premijer Plenković, sav ozbiljan i važan, spoji jagodice prstiju, ozbiljno pogleda u kameru i reče kako on i ministri neku temu "nisu dobro iskomunicirali prema hrvatskoj javnosti", a ispred malih ekrana onih dvadesetak, trideset koji u našoj zemlji još čitaju knjige, a većinom su u penziji i bez izuzetka su žene, u očaju su pokriju lica dlanovima i šapnu: "O, muko moja!"
Poneka me od tih starih strogih profesorica katkad prepozna i zaustavi na ulici.
"Recite mi, zašto on tako govori?" upita me zaprepašteno.
Preko svega bi ona, čini mi se, Plenkoviću mogla prijeći, i da je nesposoban, i da je bezobrazan, i da laže, oprostila bi, čini mi se, i da su mu ministri lopovi, ali jedna stvar joj ne ide u glavu.
"Is-ko-mu-ni-cirati", ponovi podrugljivo...