1. Gospodine Prizmić, što ste napisali u prosvjednom pismu splitskim gradskim vlastima nakon što su vam prepolovili davanja sa 450.000 na 220.000 kuna?
Četvrti put sam im napisao da smo mi pripadnici HGSS-a taj njihov čin doživjeli kao osobnu uvredu i omalovažavanje najvažnije ljudske i javne i neodložne potrebe na području grada. To je ruganje s važnim poslom koji obavljamo na dobrobit njihovih vlastitih građana i turista. Posebno jer mi sredstva ne tražimo za sebe, nego za minimalne uvjete kako bismo uopće mogli služili drugima. Napisao sam da moraju brzo reagirati žele li izbjeći moguće tragične štete jer tu nema popravnog.
2. Spasili ste 2000 ljudi, a istodobno Grad Split za čišćenje plaža daje tri milijuna kuna, za ‘baywatch’ 1,2 milijuna kuna, a za sakupljanje uginulih mačaka 800.000...
To što su nama smanjili sredstva govori o sustavu vrijednosti koji vlada u gradskoj upravi, ali nadam se da će se naći razumnih ljudi i da će se to promijeniti. Ovo naše pismo nije molba nego upozorenje da će netko od njih biti kriv ako ne budemo mogli ići u akcije spašavanja. Mi svoj težak, opasan i stresan, ali i visokospecijaliziran posao ne radimo zbog novca nego zato što mislimo da je spašavanje ljudskog života najvažnija stvar na svijetu. I zato nam nije teško izlagati se osobnim opasnostima. Tražimo ljude kao igle u plastu sijena, ali to je nekome zadnja rupa na svirali.
3. Stalno se ističe da ste vi volonteri, pa su valjda u Gradu to ozbiljno shvatili?
Da, ha. Ali ni vozila ne voze ako nemate novca za gorivo. Neće ni telefon za dojavu nesreće zazvoniti ako ne platite račun. Imamo sve više intervencija, a zauzvrat nam krešu proračun u svim većim gradovima, omalovažavaju i gaze po dostojanstvu.
4. Mislite li da bi se rješenje financiranja moglo pronaći u naplaćivanju intervencija?
Kada bi na opasnim mjestima gdje su česte nesreće bila istaknuta upozorenja o tome da će izletnik, planinar ili običan turist preuzeti dio financijske odgovornosti za svoje spašavanje, siguran sam da bi to preventivno djelovalo i imalo pozitivan učinak.
5. Osim Čeha koji stradavaju u japankama na nekoj stijeni, kakve su intervencije najčešće?
Nama je veći problem i najviše nam vremena oduzme izgubljena baka s Alzheimerovom bolešću. Prošli vikend četiri dana 40 ljudi tražilo je jednog pastira koji se izgubio, takvih je akcija samo u proteklih dva tjedna bilo desetak. Mi smo, za razliku od drugih, vatrogasaca i hitne, služba spašavanja, ali i traganja. A traganje na 80 posto teritorija RH, izvan naselja i prometnica, zna biti najteže, kao i ovo naše traganje za razumijevanjem.