Javnost je već navikla da svaki ministar ima svoju strategiju zdravstva pa tome nije odolio ni Dario Nakić u izradi vizije razvoja ovog osjetljivog sustava od 2016. do 2020. godine.
Naglasak je očekivano na stabilizaciji financija, navodno učinkovitijoj, ali limitirano dostupnoj hitnoj medicini, fleksibilnosti plaća zdravstvenih djelatnika, novoj zadaći domova zdravlja i većem poslu za liječnike obiteljske medicine, dodatnom osiguranju nadstandarda, smanjenju lista čekanja, ponovnoj procjeni isplativosti outsourcinga, kao i očekivano “izmjenama i dopunama” master plana bolnica koji se vuče još od Ostojićeve ere, ali nikako da krene u život, reorganizaciji HZZO-a, ma što to značilo, ali na redu je i “preispitivanje” visine participacija, što zapravo znači njihovo povećavanje, najvjerojatnije za početak s maksimalnih 2000 na 3000 kuna po jednom boravku u bolnici. Riječju, i ovaj bi ministar rado učinkovitiji zdravstveni sustav ograničen financijskim mogućnostima, s tim da budu zadovoljniji i zdravstveni djelatnici i pacijenti, što je u pravilu nemoguća misija.
Novi način rada
Ministar je već najavio novi način rada tzv. objedinjenih hitnih bolničkih prijema (OHBP), što znači da bi oni koji dođu samoinicijativno “s ulice” mogli ostati bez te vrste bolničke skrbi. Naime, strategija predviđa da pacijenta na OHBP uputi liječnik obiteljske medicine ili da ga doveze Hitna pomoć. Može se dovesti i sam, ali će tada ambulantna trijaža odrediti tko će na taj način dobiti skrb. Odlučivat će medicinska sestra koja će morati imati tri godine iskustva i položen ispit za trijažu, s tim da će imati mogućnost konzultacije s liječnikom. Predviđeno je pet kategorija hitnosti, s tim da oni najhitniji idu direktno “u proceduru” bez trijaže. Pacijenti na promatranju u OHBP-u mogu biti najdulje šest sati, a u dnevnoj bolnici 24 sata. Pacijenti koji prema mišljenju sestre za trijažu nisu hitni, a inzistiraju na pregledu u OHBP-u, morat će sami platiti taj pregled ili pak biti dodatno osigurani za takav slučaj posebnom policom osiguranja.
Upravo to dodatno osiguranje koje također predviđa strategija moglo bi biti prijeporno jer bi se ono plaćalo za skuplje lijekove, bolji smještaj u bolnici, ugradbene materijale poput umjetnog kuka ili koljena, odnosno pacemakera koji su skuplji od onih preporučenih smjernicama stručnih društava. Udruge pacijenata, kao i neki stručnjaci, u tome vide otvaranje vrata korupciji u zdravstvu i prekomjernim pretragama bez ikakvih stvarnih potreba pacijenta. Predviđeno je da pravo na nadstandard (trebala bi plaćati država) imaju dobrovoljni davatelji krvi, koštane srži i organa, kao i trudnice.
Prva reforma
No, da bi zaživio takav novi način rada OHBP-a, nužna je reforma primarne zdravstvene zaštite, za što će trebati ipak nešto više vremena. Naime, da pacijenti navečer, praznicima i nedjeljom ne bi dolazili, primjerice, s grloboljom i visokom temperaturom u bolnice, nužno je da 24 sata dežuraju liječnici u domovima zdravlja. Kako je veći dio ordinacija trenutačno u koncesiji, odnosno liječnici su privatnici pa im domovi zdravlja ne mogu određivati radno vrijeme, strategija predviđa promjenu zakona koja bi omogućila sastavljanje mreže 24-satnog dežurstva domova zdravlja te preispitivanje koncesija. Ubuduće bi koncesije mogli dobiti ne samo liječnici primarne zdravstvene zaštite, nego i oni iz specijalistike, što znači da bi konkurencija bila veća, ali za to će trebati vremena.
Nove liste čekanja
Neizostavni dio svake strategije su liste čekanja koje ova administracija namjerava smanjiti informatičkim nadzorom, završetkom projekta e-naručivanja, nabavom novih uređaja, uključivanjem privatnika tamo gdje se pretraga ne može obaviti u medicinski dopuštenom roku, a moguće je da se to postigne i radom u dvije smjene. No, moglo bi se reći da je sve to već viđeno, pa ni rezultati vjerojatno neće biti ništa drukčiji. Upitan bi mogao biti prijedlog da bolnički prostor i opremu izvan radnog vremena koriste privatnici “kako bi se dobila dodatna zarada za bolnice”. Budući da bolnice rade 24 sata, pitanje je što je to “izvan”, a što “u radnom vremenu”.
Veći dio strategije bavi se financiranjem sustava, odnosno naglasak je na transparentnosti i održivosti. Pritom se doslovno kaže “nužna je financijska racionalizacija i stabilizacija sustava uz ostanak HZZO-a izvan riznice te strogo poštivanje svih zakonskih odrednica koje definiraju financijske obveze prema Zavodu”. Drugim riječima, po tome bi u sustav iz proračuna trebalo godišnje stići više od četiri milijarde kuna, što bi ga sigurno stabiliziralo, ali dosad taj “film” HZZO nije gledao.
Plaće prema učinku
Strategija se vrlo detaljno bavi liječnicima pa se tako govori o fleksibilnosti plaća, što je nemoguće dok su oni “državnih službenici” jer plaće “po učinku” nisu moguće. Liječnici koji žele raditi u manje razvijenim područjima trebali bi dobivati dodatne novčane potpore, smatra ministar. Predviđa se promjena zakona o reprezentativnosti sindikata, kao i strukovni kolektivni ugovor, ali i mogućnost rada “na posudbu” liječnika iz jedne u drugoj bolnici te dobivanje povoljnijih kredita za stan. Moguć je i državni fond za isplatu odšteta zbog liječničkih grešaka. Nije previše jasno što se u strategiji podrazumijeva pod “izmjenom kaznenog zakona radi zaštite zdravstvenih radnika” jer kazneno djelo je ipak kazneno djelo.
Na funkcionalno povezivanje bolnica, čime bi se smanjio broj odjela, koncentrirala oprema i kadrovi, trebat će pričekati prema ovom dokumentu desetak godina. U svakom slučaju, tek “izvedbeni” dokumenti za svaki segment dat će odgovore na brojna pitanja koja je ova strategija otvorila, ali na njih nije odgovorila.