Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Mogla je ovo biti jedna dobra crnokronička priča. Dvoje glavnih likova - Marijana Svetić, koja je voditeljica smjene u gospićkom Centru 112, i njezin suprug Ante, profesionalni vatrogasac u JVP-u Gospić - imaju toliko zajedničkih anegdota da se novinarski prsti na tipkovnici jedva suzdržavaju od tipkanja opasnih rečenica. Zna se dogoditi da im se pogodi smjena, pa Marijana primi poziv u pomoć i šalje na intervenciju vatrogasnu ekipu, odnosno vlastitog supruga. Jednom je tako primila dojavu o gorućem vlaku u noći u Lovincu, no nije dobila informaciju što piše na tovarnom listu ni što je u vagonu, pa nije znala može li doći do eksplozije, možda trovanja opasnim sadržajem. Samo je, kaže, čekala da se javi da je živ.
Svetići imaju specifičan način opuštanja od stresne poslovne svakodnevice, sade povrće u svojim plastenicima, a drže i nešto ovaca i krava. A upravo je to razlog zašto smo došli u njihov dom u mirni Lički Novi kraj Gospića. Dočekao nas je prepun stol domaćih delicija, finih narezaka, za popiti rakijicu ili svježe spravljeni bazgin sok. Marijani je bila važna satnica kada ćemo doći, zato što je tempirala da kruh koji je ispekla ne bude pretopao, a ni da se ohladi. Njezina je životna filozofija, koju se nada uskoro pretočiti u turistički biznis, da svaki gost mora biti dobro pogošćen jer, ako se digne zadovoljan od stola, doživljaj će biti potpun, a dobra hrana čak može i izvući stvar ako je nešto drugo podbacilo.
Jednostavni poslovni plan
Marijana je rodom iz nedalekog Svetog Roka, s majkom je u vrijeme Domovinskog rata bježala preko Velebita te su završile u Zagrebu, a otac je ostao braniti selo. No, sudbina ju je vratila u Gospić i već s 18 godina udala se za Antu nakon što je završila turističko-ugostiteljsku srednju školu i prije nego se upisala u Višu prometnu.
- Prave prilike se ne propuštaju - odobravamo joj taj važni životni potez, na Antino zadovoljstvo i zajednički smijeh.
Došla su djeca pa nije ostvarila san da studira turizam, no zato im ambiciozan turistički plan, a važan kotačić u njemu bit će njezine paprike, rajčice, krastavci, krumpir i drugo povrće iz njezina vrta. Sve je, zapravo, krenulo od stola.
- Mi vam jako volimo kuhati i jesti. Namirnice smo naravno, kao i svi, kupovali u trgovačkim centrima. I onda sam ja pomislila - što ne bih ja sadila? Istina je da Lika, osim za krumpir, nije idealna za tu kulturu. Pokušali smo s batatom, ali nije se pokazao najboljim. No, onda smo aplicirali na mjere EU i dobili sredstva za dva plastenika. Snažan vjetar nam ih je odmah u prvoj godini devastirao. Uspjeli smo se nekako dići i od tada je super krenulo, ima tome sada već pet godina - govori nam Marijana Svetić.
Njezin poslovni plan bio je vrlo jednostavan - uzgojiti povrća dovoljno za obiteljske potrebe, a višak prodati. Viška je bilo sve više, a rasla je i potražnja. Osim uzgoja, Marijana je počela prerađivati povrće, kiseleći ga i spravljajući sjajan ajvar. Godišnje čak između 3000 i 4000 staklenki tih delicija odlazi iz njezine kuhinje put Zagreba ili Zadra.
- Sve što mi jedemo je domaće i iz naše proizvodnje. A imamo i 17 ovaca, pa bude janjetine, imamo svoje svinje te sedam krava, četiri su ličke buše i tri simentalke, držimo ih na imanju mojih roditelja u Svetom Roku, gdje oni imaju farmu sa svojih 45 grla, tako da jedemo kvalitetno, a onda to nudimo i drugima - kaže Marijana.
Dobra prodaja
Sve to uskladiti nije naporno, Marijana kaže da joj plastenici dođu kao terapija, često odmah nakon noćne smjene ode među svoje biljčice, uvjerena je da kontakt sa zemljom liječi stres. Osim toga, u plasteniku se može raditi samo jako rano i jako kasno, jer u međuvremenu je tamo prava sauna. Ante se, kaže, ipak drži klasičnih fizičko-transportnih poslova. Na njemu je i miješanje smjese za ajvar, a to zna trajati doslovno od jutra do mraka.
Marijanini plastenici na 500 kvadrata, dva velika i jedan manji koji služi kao rasadnik, posloženi su i uredni kao da su ih projektirali parkovni arhitekti, pa se paprika i krastavac čine ukusnima dok ih čovjek samo gleda. Sezona im je, prodaja ide jako dobro, kao i prijašnjih godina.
Krumpira tri tone
- Sve što proizvedemo prodamo preko društvenih mreža, šaljemo poštom, autobusima ili sami vozimo. Primimo narudžbe iz Zagreba, napunimo auto i prikolicu, dođemo na jednu lokaciju i svega nestane za pola sata. Krumpira je lani prošlo više od tri tone, prodano je sve povrće, a slično će biti i ove. Beremo i plodove iz divljine, pravimo čajeve, likere, sirupe, spravljam gavezovu i nevenovu mast. Sve, pa i to, krenulo je iz vlastitih potreba. Majka mi je prije deset godina oboljela od karcinoma, tada sam počela spravljati gavezovu mast, nadajući se da će pomoći. Tako sada pomažemo i drugima - govori Marijana.
Pomaganje ju veseli, smatra da je blagoslovljena i što radi stresan posao, kao i njezin suprug, jer i na taj način pomažu. Ponosna je na izbor druge pratilje za najuzorniju ženu Hrvatske, lenta je to osvojena prošle godine u Pitomači, a slika na zidu s izbora dovoljno govori koliko joj to znači. Ima još jedna stvar koja u njezinoj kuću upada u oči, a to je pravi mali "oltar" posvećen Nikoli Tesli. U njemu leže Marijanini poslovni planovi.
- Dobro smo ga razradili, a nadam se da ćemo ih realizirati. Smatram da je Tesla u našem kraju premalo valoriziran, a ja želim pomoći pokretanjem turističkih sadržaja nedaleko od njegove kuće - restoranom, u kojemu bi se nudili isključivo domaći lički proizvodi, i autentičnim kućama za odmor. Imamo podršku Grada, prezentirala sam sve u Ministarstvu, imamo lokaciju 200 metara od Spomen-kuće, a mislim da jedno s drugim može sjajno funkcionirati. Aplicirat ćemo za mjeru vrijednu 200.000 eura, a dobrodošli su i investitori. Nama nije primarna zarada, već želimo još više popularizirati Liku, Nikolu Teslu, nuditi naše proizvode i zapošljavati lokalno stanovništvo - otkriva nam Marijana.
- Ništa se ne mora dogoditi, a sve može, idemo pomalo. Ora et labora (moli i radi), pa kako bude - kaže Marijana.
