Najveći nedostatak modela po kojem Vlada namjerava riješiti problem u francima jest nedostatak socijalnih kriterija, zbog čega ne samo da je upitna njegova socijalna pravednost nego se značajno povećava i trošak konverzije za banke i porezne obveznike.
Jednako tako valja reći kako se prvotno planirala i lepeza mjera za pojedinu kategoriju dužnika, pa se i od toga odustalo i tako su sada najugroženiji dužnici, oni koji ne mogu plaćati kreditne rate, realno “izuzeti” iz Vladina modela.
Zbog toga valja podsjetiti kako je tijekom proljetnih mjeseci trajala intenzivna komunikacija između Ministarstva financija, banaka i Hrvatske narodne banke kako bi se dobila prihodovno-imovinska kartica korisnika kredita u francima na osnovu koje bi se izradili modeli za pomoć dužnicima. Pokušalo se spojiti podatke o dužnicima između banaka i Porezne uprave, a problem je bio to što su banke tvrdile da ih ne smiju izravno dati Poreznoj upravi jer je riječ o tajnim osobnim informacijama. Stoga se problem pokušao riješiti na dva načina, no oba su propala, a do danas nije sasvim jasno zašto je došlo do kraha tog projekta.
Suradnja s Poreznom
Prvi način je bio taj da banke (a to je bio i njihov prijedlog), daju podatke HNB-u, a da potom središnja banka s Poreznom upravom napravi prihodovno-imovinsku analizu dužnika. Navodno bi se na taj način bio zaobišao zakonski propis o zaštiti osobnih podataka.
Drugi način se odnosio na to da svaki korisnik kredita u francima koji bude htio sudjelovati u privilegiranim rješenjima za svoj problem potpisom odobri bankama davanje informacija HNB-u i Poreznoj upravi. To se sve odvijalo u razdoblju kada je Boris Lalovac, ministar financija, aktivno javno zagovarao socijalne kriterije, dok je njegov oponent u Vladi bio Gordan Maras, ministar poduzetništva, koji je tvrdio da socijalni kriteriji za model konverzije franaka u eurske kredite nisu potrebni.
Međutim, Lalovac je dugo bio uporan i bankama prijetio “prisilnim mjerama” ako ne pristupe konstruktivnije ovom problemu, a imao je i podršku većeg dijela medija i javnosti u svojem nastojanju da riješi problem u francima, ali uz socijalne kriterije.
Međutim, tijekom svibnja i lipnja Lalovčeva je ofenziva naglo splasnula i prestao je pritiskati banke i HNB.
Jedna nekretnina
Taj socijalni model je za najveći broj dužnika u francima podrazumijevao da će se privilegirana konverzija kredita u eurske odnositi na one koji imaju samu jednu nekretninu, a “dopuštena” visina plaće ovisila bi o rati ili iznosu kredita. Uz to, jedna od socijalnih mjera se trebala odnositi na građane koji više uopće nisu u mogućnosti plaćati kredit ili ga plaćaju vrlo otežano i zaprijetila bi im ovrha. To su ljudi koji su ostali bez posla ili im je smanjena plaća, ili je netko od supružnika ili ostalih ukućana ostao bez posla i jednostavno ne mogu vraćati nikakav kredit, a kamoli onaj s povećanim kreditnim ratama. Za takve je dužnike bila predviđena mjera prema kojoj bi mogli banci “ostaviti” stan, država bi im određeno vrijeme sufinancirala podstanarstvo, a oni bi mogli nakon pet ili više godina ponovno podići kredit za taj stan (računajući već uplaćeni novac). Sada se od te mjere potpuno odustalo, a ona bi se eventualno donosila na oko osam tisuća korisnika kredita od 55,2 tisuće dužnika u francima.
Novi sastanak?
Naime, tih 55,2 tisuće građana trenutno otplaćuje, prema podacima HNB-a, oko 23,5 milijardi kuna (krediti s valutnom klauzulom u francima), i to daleko najviše (oko 90 posto ukupnih kredita) stambenih: 22,1 milijardu kuna.
Teško naplativi krediti kreću se na razini od 16,22 posto kredita, odnosno iznose tri milijarde i 812 milijuna kuna, od čega je najviše, oko 90 posto, stambenih kredita (gdje je postotak nenaplativih 13,78 posto), dok je udio nenaplativih kredita za kupnju automobila u švicarcima čak 46,8 posto, a “ostalih” čak 57,6 posto, no oni imaju vrlo mali udjel u ukupnim kreditima u francima. Uglavnom, tih 16,22 posto teško naplativih kredita u francima predstavlja oko osam tisuća ljudi i oni će najvećim dijelom imati vrlo malo koristi od Vladina modela jer će im kreditne rate i dalje biti prevelike da bi ih mogli plaćati.
Stoga bi bilo najbolje da Vlada, s HNB-om i bankama, ponovno sjedne za stol i pokuša pronaći način da se napravi prihodovno-imovinska analiza dužnika i pripadajući socijalni kriteriji, a na osnovu toga lepeza od nekoliko mjera za dužnike u francima. Porezni obveznici doista ne bi trebali snositi troškove onih koji su kupovali drugu ili treću nekretninu. A država treba pomoći onima koje je divljanje tečaja egzistencijalno ugrozilo.