Ne otkrije li što skorije dobru i pravednu formulu za obeštećenje vlasnika i zaštićenih najmoprimaca, Hrvatskoj prijeti ozbiljan gubitak parnica pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP) i gubici u državnom proračunu koji mogu, prema najskromnijoj računici, premašiti milijardu i pol kuna!
Pod pretpostavkom da Hrvatska ima 3734 takvih stanova, kako se pokazalo posljednjim popisom stanovništva. Hrvatsku već sada skupo košta što već tri desetljeća nije uspjela naći pravdu za vlasnike u čijim stanovima žive zaštićeni najmoprimci, ali i najmoprimce koji lebde u zrakopraznom prostoru od 1996. kada je njihovo stanarsko pravo pretvoreno u status zaštićenih najmoprimaca, a oni nisu dobili pravo otkupa kao ostalih 300.000 građana.
Velika šteta
Taj se zaključak nameće nakon najnovije presude ESLJP-a kojom je 10. lipnja potvrđena povreda prava na uživanje vlasništva vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci. Presuda se odnosi na dvije osobe i dva stana u dva različita grada, ali s tužbama s istim zajedničkim nazivnikom: kao vlasnici nisu mogli koristiti svoje nekretnine i nisu dobivali realnu najamninu. ESLJP je zaključio da su oboje pretrpjeli štetu zbog nemogućnosti da naplaćuju odgovarajuću najamninu za svoje stanove i da je Hrvatska prekršila Konvenciju o ljudskim pravima koju je potpisala 1997.
Jednu tužbu podnijela je Jadranka Skelin-Hrvoj, drugu srpski državljanin Đorđe Đurđević. U prvom slučaju ESLJP odredio je da država u roku od tri mjeseca oštećenoj isplati 54.200 eura u ime materijalne štete, pet tisuća nematerijalne i 1245 za troškove. U drugom, pak, dvostruko veći iznos: 95.100 eura plus pet tisuća eura za naknadu štete i tisuću eura za parnicu. Drugi slučaj je i nešto kompliciraniji.
Riječ je o stanu u Zadru, čiji je vlasnik umro davne 1977. godine, a hrvatskoj birokraciji su trebala desetljeća da to utvrdi i prizna pravo njegovom nasljedniku da uopće vodi spor. Općinski sud u Zadru 2000. godine proglasio ga je osobom nepoznatog boravišta, a najmoprimcu sljedeće godine odredio najamninu od 152,76 kuna mjesečno za 99,84 kvadrata u Zadru da bi je 2016. godine povisio na 268,56 kuna.
Vlasnik je na sudu dokazao da je raspon cijena najma varirao od 300 do tisuću eura mjesečno, a u ljetnoj sezoni od 143 do 305 eura po noćenju. Deset godina trebalo je sudu u Zadru da utvrdi da je M.M. umro 12. travnja 1977. i da Đorđu Đurđeviću prizna da je jedini nasljednik - pa je on u srpnju 2011. zatražio obnovu postupka. ESLJP je odbacio Vladin argument da Đurđević nema pravo na naknadu za razdoblje koje je prethodilo njegovom upisivanju u zemljišne knjige jer se nasljedstvo stječe od trenutka smrti. Iako je dobila satisfakciju, Jadranka Skelin-Hrvoj kaže da se jako teško može veseliti i da pobjedu ne može doživjeti drugačije nego kao Pirovu jer je njezina obitelj na sudu od 1997., a njezini roditelji nisu uspjeli doživjeti epilog.
Problem je, naglašava ona, i dalje isti: "zaštićeni najmoprimac i dalje ostaje u našoj obiteljskoj kući, ne zna se do kada". A potres joj je, priča, donio i nove nevolje. Kuća je renovirana, osim stana u kojemu stanuje zaštićeni najmoprimac i koji bi trebalo hitno sanirati jer su temelji narušeni potresima i kišama pa kući prijeti iskliznuće.
"Radove ne mogu izvoditi jer je zaštićeni najmoprimac u stanu. Pitam se mora li se kuća prvo urušiti i svi moramo stradati pa će on nakon toga silom prilika morati otići - kada bude prekasno."
Pravedan odnos
Iz nadležnog Ministarstva graditeljstva Darka Horvata ističu da je "rješavanje ovog pitanja od iznimne važnosti ne samo zbog statusa samih zaštićenih najmoprimaca i vlasnika već i presude ESLJP-a. Nakon donošenja odluke Ustavnog suda 14. rujna 2020. kojom su ukinute odredbe Zakona o najmu stanova potrebno je kroz izmjene Zakona riješiti problematiku stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca".
Dodaju i da aktivno rade na traženju rješenja, usklađenih s ustavnim odredbama, kako bi uspostavili pravedan i održiv odnos između najmoprimaca i vlasnika stanova.