Četiri godine nakon ulaska u NATO savez, hrvatska je Vlada konačno pravno regulirala status Oružanih snaga i liniju zapovijedanja u slučaju aktiviranja članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora.
Riječ je o sudjelovanju Hrvatske vojske u obrani jedne ili više članice Saveza u slučaju oružanog napada te traženja pomoći saveznika prilikom oružanog napada na Hrvatsku.
Novim prijedlogom Zakona o obrani utvrđeno je da u slučaju oružanog napada na Hrvatsku, odluku o upućivanju zahtjeva za pomoć saveznicama na prijedlog Vlade i uz prethodnu suglasnost predsjednika Republike, donosi Hrvatski sabor. Nakon odobrenja Sabora, zahtjev za pomoć upućuje predsjednik Republike.
U tom slučaju načelnik Glavnog stožera ne vodi vojne operacije, već predsjednik sve ovlasti za vođenje operacija na teritoriju Hrvatske prebacuje na nadležnog zapovjednika NATO-a koji je u tom slučaju glavni vojni zapovjednik.
Pomoć članicama
U slučaju kad jedna ili više zemalja članica zatraži pomoć u obrani od napada, odluku o upotrebi Hrvatske vojske donosi Sabor na prijedlog Vlade i uz suglasnost predsjednika države.
Na temelju odluke Sabora, predsjednik naređuje upotrebu i dodjeljivanje dijela vojnih postrojbi nadležnim zapovjednicima NATO-a. Na prijedlog ministra obrane, predsjednik može utvrditi nacionalna ograničenja u upotrebi i izuzeća u upotrebi vojske. Ista je procedura utvrđena i u pružanju pomoći članicama EU.
Obvezivanje na pomoć
Kako pripadnici Hrvatske vojske ne bi mogli tvrditi da se oni nisu obvezali na pomoć državama saveznicama u ratu, prijedlogom Zakona o obrani promijenjena je i prisega koju daje svaki pripadnik Oružanih snaga i kojom se obvezuju na pomoć državama saveznicama.
Ubuduće će prisega glasiti: “Prisežem da ću se u obnašanju svoje dužnosti pridržavati Ustava i zakona, da ću savjesno i odgovorno izvršavati službene zapovijedi, braniti suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske, pružati pomoć u obrani državama saveznicama te poštivati i štititi temeljna načela slobode i jednakosti”.