Rijeke ljudi prema zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića počele su se slijevati već u ranim poslijepodnevnim satima, a sve kako bi što spremnije dočekali svoje heroje. Neki navijači putovali su i 14 sati u Zagreb, drugi su željeli izbjeći pogrešku iz 2018. kada se nisu odlučili na odlazak na Trg, treći su pak došli samo kako bi odali poštovanje "vatrenima"... Evo što su za Jutarnji rekli neki od njih:
Filip, Lučko
Odmah po dolasku u ludu atmosferu na Trgu bana Josipa Jelačića prvo samo naišli na veselu ekipu iz Lučkog koja je prema gradu krenula oko 12.
- Slavlje nam je započelo još nakon utakmice s Brazilom, a kad smo došli do tog povijesnog uspjeha - trećeg mjesta, ne moram vam ni govoriti kako je dalje izgledalo - rekao nam je Filip, predstavnik ekipe, pa nastavio kako su se opskrbili "čajevima", pokazujući na gajbu piva koja im je zaštitni znak još od one prve utakmice s Marokom.
- Nažalost, nisam bio na dočeku prije četiri i pol godine, moj dečki jesu, zato sam ja danas lider ekipe jer mi je ovo ‘‘vatreno krštenje‘‘ - nastavlja naš sugovornik koji je zaključio kako ga zima nije omela u dočeku jer bi za Modrića i ekipu, ako treba, čekao i dok pada snijeg.
Ana, Mateja i Klara, Hamburg
Ana je sa svojim dečkom u Zagreb doputovala iz Hamburga.
- U auto smo sjeli čim je završila utakmica. Najprije smo proslavili pobjedu na ulicama, a onda smo krenuli put Hrvatske, odakle vučemo korijene. Vozili smo se 13-14 sati - govori nam Ana koju su emocije preplavile nakon što su se ‘‘vatreni‘‘ okrunili drugom brončanom medaljom. Ljubav prema domovini utkana joj je odmalena, utakmice naših reprezentacija zdušno prati svake godine. Njene rođakinje Klara i Mateja govore kako su u uspjeh vjerovale od početka prvenstva pa ih ovakvo što ne iznenađuje.
- Mala smo nacija, ali smo srčani i imamo podršku u cijelom svijetu. U Hamburgu su svi naši poznanici iz Njemačke navijali za naše nakon što je Njemačka ispala u grupnoj fazi. Ovo nismo željeli propustiti. Da nismo imali automobil, sjeli bismo i na bicikl ako treba i vozili se na doček. Ovdje ćemo biti do kraja programa, a onda natrag u Hamburg - u veselom je tonu točku na i stavila Ana.
Matej Bakula, Rakitno kod Posušja
- Ma nema veze što je zima, srce vatreno nas grije - ponosno je započeo Matej koji je sa svojim društvom u Zagreb krenuo jutros, a ovdje će provesti još dva dana. Putovanje je dobro prošlo, na nekoliko stajališta smo se malo zagrijali, pojeli i nastavili put odredišta. Na prvenstvu sam najviše oduševljen Livajom - govori Matej i dodaje kako mu ni Joško Gvardiol nije loš igrač, a to sve zato što se druži s njegovim idolom iz Hajduka.
- Atmosfera je već sad vatrena, bojim se kako će tek biti kad naši momci dođu. Očekivanja su i prije natjecanja bila visoka, digli smo ljestvicu i nadamo se da ćemo za četiri godine ovako slaviti i zlato, iako su za nas oni već svjetski prvaci - u motivacijskoj je noti zaključio naš sugovornik iz Posušja.
Marko, Drinovci
Došli smo jutros oko pet sati nakon što smo krenuli navečer, nakon utakmice. Jedva čekamo da nogometaši dođu jer 2018. nismo mogli doći zbog posla - rekao je simpatični dečko iz Drinovaca koji je s ekipom razvio golemu zastavu na Trgu. - Nadamo se da ovo nije posljednji put da smo ovdje i da slavimo.
Joška Gvardiola u Drinovcima veličamo kao nacionalnog junaka, dečko je zaista s 20 godina pokazao o kakvom se igraču radi, on je zalog za budućnost ne samo hrvatskog nego i svjetskog nogometa. Ako ne osvoji Zlatnu loptu u svojoj karijeri, bit ću razočaran.
Tomislav, Vinkovci
I oni spadaju među ekipu koja je do Zagreba potegla jutros, a kući se vraćaju nakon dočeka jer sutra ih čeka posao.
- Malo se proveseliti, popiti i slaviti, a sutra povratak u realnost - kazao je Tomislav dok mu je njegov jednogodišnji sin prikrivao oči i veselo dobacivao.
Njemu je najdraži kapetan Modrić, meni ipak Dominik Livaković. On je naš heroj. Utakmice je njegovo društvo gledalo u lokalnom kafiću u Vinkovcima, samo je prvi susret s Marokom gledao na poslu, a ostatak su odlazili ranije s radnog mjesta. Nakon što smo protiv momčadi sa sjevera Afrike otvorili prvenstvo s 0:0, Tomislav je bio na oprezu.
- Vidjelo se već tada da su opasna ekipa, a mi smo im jučer pokazali zube i zasluženo slavili. Naši dečki zaslužili su ovakav epski doček, pa mi smo zemlja s manje od četiri milijuna stanovnika, ovo je čudo! - viknuo je naš sugovornik koji je nakon toga nastavio mahati zastavama na jednom od stupova na glavnom trgu.
Delfa, Bihać
- Došli smo oko podneva u Zagreb i odmah naletjeli na našu prijateljicu iz susjedstva. Svijet je mali, a cijeli Bihać navija za Hrvatsku. Prekrasno mi je biti u društvu ovako mladih ljudi, svi su pozitivni, grle se i ljube, kad bi nam barem tako bilo svakoga dana, ma i treba biti - govori Delfa, koja je sa svojim mužem autom krenula iz Bihaća u sitnim jutarnjim satima.
Kaže kako su neki njihovi poznanici još nakon utakmice spakirali kofere i došli u Zagreb na događaj koji će obilježiti godinu. Rekla nam je da joj je prvenstvo tijekom zime neobično i ipak bi voljela da se utakmice igraju samo ljeti, kako je bilo svaki put do sada, jer ovako, govori, nema dojam da je za tjedan dana Božić.
- Ali lako sada za to... - zaključila je uz smijeh.