ZAGREB - Svakog jutra Božo Barbarić na svojem biciklu krene u obilazak Vrbana. Ne radi to zbog rekreacije, već radi egzistencije. Prije nekoliko godina dobio je otkaz, pa svoju plaću pokušava zaraditi skupljanjem plastičnih boca. Iako po Vrbanima zna naići na pokoju plastičnu bocu, Božo ipak najradije zalazi u Palinovečku ulicu.
Zna da je Palinovečka raj za osobe koje se bave takvom vrstom posla.
Naime, iako je još prije četiri godine u Zagrebu izbila afera o kancerogenoj vodi u novoizgrađenom naselju Vrbani III., situacija u tom naselju potpuno je ista, a stanari i dalje strahuju za zdravlje.
Rak bubrega i jetre
Voda koja je imala i do devet tisuća puta više nedozvoljenih mineralnih ulja od dozvoljenog, prepuna benzena i BTX supstance, za koje je dokazano da mogu izazvati rak bubrega i jetre, i dalje prijeti stanarima Palinovečke ulice.
Ujedno, iz temelja je promijenila njihove životne navike - kupuju flaširanu vodu i na to troše desetak tisuća kuna godišnje, neki vodu za piće i dalje uzimaju s obližnjeg hidranta, a posao s prikupljanjem plastičnih boca - cvjeta!
Zbog otrovne vode i činjenice da su morali mijenjati cijevi i keramiku u stanovima, većina stanara oštećena je za više stotina tisuća kuna.
Računica je tu doista jasna. Cijelu četverogodišnju agoniju većina stanara kupuje flaširanu vodu koju koriste za piće i kuhanje. Tijekom četiri godine svakog od njih to je stajalo oko 42 tisuće kuna.
Obitelj kod koje kao “teta čuvalica” radi Maja Lacković, svaki dan kupuje pakiranje od šest boca vode od litre i pol. Cijena je 30 kuna, dakle mjesečno samo na vodu jedna obitelj s Vrbana troši 900 kn.
- Obitelj kod koje radim zabranila mi je da njihovoj djeci dajem piti vodu iz slavine. Moji poslodavci svakodnevno kupuju cijeli karton flaširane vode. Isključivo u njoj kuham i samo se takva voda pije. Čak u tom stanu i nije bilo velikih problema s vodom, ali ljudi se i dan danas boje za svoje zdravlje - kaže Maja Lacković.
Samo za tuširanje
No, to nije njihov jedini trošak. Većina stanara odlučila se o vlastitom trošku izmjeniti cijevi, i to ih je koštalo 40 do 60 tisuća kuna.
To je učinila i stanarka Palinovečke 19. No, nove cijevi nisu odagnale njezin strah.
- Bojimo se i dalje. Uložili smo 50 tisuća kuna u izmjenu cijevi, ali i dalje trošimo na kupovnu vodu. Vodom iz slavine se samo tuširamo! Nemam više niti volje niti živaca o tome razgovarati, a u pravdu više ne vjerujem. Nisam baš sigurna da ćemo dobiti ikakvu naknadu štete - kaže stanarka.