Hrvatskoj je danas više nego ikada potrebna jaka, politički jasna i dosljedna socijaldemokratska stranka koja će ići prema idealu društvene jednakosti.
HDZ se nakon unutarstranačkih i parlamentarnih izbora odmaknuo od ekstremizma i desničarenja i zauzeo kurs umjerene desne kršćanski orijentirane stranke. I to je to. Nakon prvih sto dana Vlade Andreja Plenkovića nema sumnje da njegovi ministri u neke stvari neće dirati.
Počnimo od zdravstva. Više nego ikad, sad se pokazuje koliko je važno, a u koliko je lošem stanju. Ministar zdravstva Vili Beroš cijele godine nije učinio ništa kako bi reorganizirao sustav i makar usporio galopiranje duga koji je već prešao 10 milijardi kuna. Još važnije, ničim nije dao naznačiti da planira ikakav otklon od procesa privatizacije zdravstva kojemu je zamah dao njegov prethodnik Milan Kujundžić. Ne treba nas iznenaditi ako cijeli sustav u pandemiji kolabira i da će već iduće godine poštenu liječničku uslugu dobiti samo oni koji će je moći masno platiti.
Ili porezna politika. Plenkovićeva Vlada radi porezne korekcije, ali svakom se koraku više vesele oni koji imaju nego oni koji nemaju.
Potom ovrhe. Šestomjesečni moratorij na ovrhe je prošao i ponovo imamo jednako blokiranih kao i na početku pandemije Covida-19. Vlada se potrudila da se u ovrhe vratimo postupno, u tri vala, ali ne čini ništa da ukloni uzroke zbog kojih je 250.000 građana u blokadi, što ih de facto tjera na život izvan zakona.
Ovo su tek neka od pitanja na koja bi svaka socijaldemokratska stranka imala što reći, a trebala bi imati što i ponuditi. SDP koji danas obilježava 30 godina postojanja prolazi kroz svoju krizu, baš kao što je prolazio početkom 90-ih kada se stranka svela na podršku tek nešto više od dva posto birača. SDP danas ima upola manju podršku od HDZ-a, opterećen je financijskim problemima, unutarnjim sukobima, a u saborskom Klubu zastupnika dominira široj javnosti nepoznat i potkapacitiran kadar.
Ipak, novo stranačko vodstvo na čelu s Peđom Grbinom dobilo je šansu u političkom trenutku stvorenom za socijaldemokrate. Nema sumnje da je Grbin, za razliku od bivšeg predsjednika stranke Zorana MIlanovića, istinski socijaldemokrat, a za razliku od prethodnika na čelu SDP-a, populista Davora Bernardića, ozbiljan političar. Međutim, i Grbinu vrijeme curi.
Tri desetljeća od osnivanja SDP-a bili su sjajna prigoda da javnosti plasira najvažnije poruke koje se odnose na zdravstveno-gospodarsku krizu. Od toga, međutim, nije bilo ništa jer je cijeli šou "ukrao" predsjednik Republike Zoran Milanović. Točno 40 minuta, koliko je trajala svečana sjednica SDP-a s troje govornika, trajala su i Milanovićeva izlaganja i nadmudrivanja s novinarima o sukobima s premijerom Plenkovićem, ministrom obrane Banožićem i nebitnim stvarima poput toga tko je s kim u društvu i kada trebao položiti vijenac.
O stranci koju je vodio 10 godina i bez čije pomoći nikada ne bi postao predsjednik Republike Milanović je tek kazao da je došao iz sentimenta, ali da bi jednako tako došao u HDZ kada bi ga zvali. Mediji su, dakako, prenijeli Milanovića, a ono što je izgovoreno u SDP-u ostalo je u drugom planu.
Nije, dakle, Grbinu dovoljno imati plan za sanaciju i reorganizaciju bolničkog sustava i ljude koji su to u stanju provesti. Jednako je važno da to plasira u javnost i da građani to čuju. Čim prije, tim bolje.
Potpuno isto vrijedi i za sve ostalo. SDP se protivi najavljenim izmjenama Ovršnog zakona jer neće donijeti ništa bitno čime bi se olakšao život građanima kojima se prisilno plijeni imovina, a od toga neće profitirati ni vjerovnici. Nude svoja rješenja, ali nedovoljno glasno da bi ih šira javnost čula.
Za razliku od HDZ-a, Grbin tvrdi kako se ne boji zamjeriti bankama pa najavljuje da će ponovo pustiti u saborsku proceduru zakon o moratoriju na kredite, tražiti da se zatezna kamata zakonski organiči do iznosa glavnice, da se promijeni redoslijed otplate duga tako da se ne otplaćuje najprije kamata pa onda glavnica. Bitna prednost šefa oporbe u odnosu na HDZ je i u odnosu prema radikalizaciji društva koja je vrhunac doživjela napadom na Markovu trgu i pokušaju ubojstva policajca koji je čuvao zgradu Vlade.
Plenković je najavio set mjera, ali hoda kao po jajima i još ništa konkretno nije poduzeo jer zna da će se, ma štogod učinio, zamjeriti nekoj od kategorija svojih birača. Grbin takvih problema nema. Jasno je da bi SDP već sutra u škole uveo građanski odgoj, zabranio ZDS, sankcionirao govor mržnje...
Isto je oko pobačaja. Prema odluci Ustavnog suda, Vlada je već trebala usvojiti novi zakon o pobačaju, ali ga nije i pitanje hoće li ga uopće do kraja mandata. Za njih je to pitanje delikatno jer ga ne mogu zabraniti, a ne usude se donijeti liberalan zakon kako se ne bi previše zamjerili svojim konzervativnim pristašama.
SDP nema problem. Za njih žena sama odlučuje o svome tijelu. Ma kamo da se okrene, Grbin nailazi na "svoje" teme. Samo svakog pušta na pozornicu.