Vrhovni sud RH objavio je danas da je većim dijelom ukinuo presudu protiv gradonačelnika Varaždina Ivana Čehoka i ostalih optuženika.
Čehok je prvostupanjskom presudom Županijskom suda u Zagrebu bio nepravomoćno osuđen za više kaznenih djela, prvenstveno zloupotreba, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine. Pritom je za dio optužbi bio nepravomoćno oslobođen.
Vrhovni sud sada je potvrdio jednu oslobađajuću točku optužbe i taj je dio presude postao pravomoćan. Međutim, u odnosu na ostale tri točke optužnice, Vrhovni sud prihvatio je žalbe te je predmet vratio na ponovno suđenje. Ukinut je jedan oslobađajući dio presude po žalbi tužiteljstva, ali je u cijelosti, po žalbama obrane, ukinut i osuđujući dio.
Donosimo priopćenje Vrhovnog suda:
U kaznenom postupku koji se vodio protiv petero optuženika i tri optužene pravne osobe prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu tri optuženika su oslobođena optužbe zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem i pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti. Za prvu i drugu optuženu pravnu osobu utvrđeno je da nisu odgovorne za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti odgovorne osobe odnosno drugog optuženika. Peti optuženik također je oslobođen optužbe zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.
Prvostupanjskom presudom prvi i drugi optuženik te četvrta optuženica osuđeni su zbog dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, tri kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem, dva kaznena djela poticanja na krivotvorenje službene isprave, jednog kaznenog djela pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti te jednog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Za prvu optuženu pravnu osobu utvrđeno je da je odgovorna za dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti odgovorne osobe odnosno drugog optuženika, a za treću optuženu pravnu osobu da je odgovorna za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju odgovorne osobe odnosno drugog optuženika.
Odlukom Vrhovnog suda dio prvostupanjske presude je ukinut. To se odnosi na optužbu da je prvi optuženik, kao gradonačelnik, na traženje drugog optuženika, s njim dogovorio kupoprodaju i zamjenu zemljišta u vlasništvu trgovačkog društva kojim upravlja drugi optuženik. U tu svrhu, na traženje četvrte optuženice (članice uprave tog trgovačkog društva), vještak je procijenio ta zemljišta u dvostruko većem iznosu od stvarne vrijednosti. Potom je prvi optuženik, u trenutku kad su već bili raspisani lokalni izbori i njegove ovlasti sužene, predložio Gradskom poglavarstvu sklapanje ugovora o kupoprodaji i zamjeni nekretnina s tim trgovačkim društvom. Poglavarstvo je to prihvatilo i prvi optuženik je sklopio ugovor o kupoprodaji i zamjeni nekretnina. Prema optuženici trgovačko društvo je na ime razlike ugovorene i tržišne cijene zemljišta steklo nepripadnu materijalnu dobit od 4.078.234,91 kunu.
Prvi optuženik se nadalje tereti da je na poticaj petog optuženika počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Peti optuženik je prema optužnici iskoristio zajedno s drugim optuženikom činjenicu da su trgovačka društva kojim je drugi optuženik upravljao podnijela tužbu protiv Grada i jedne javne ustanove. Ti optuženici su postupali s ciljem da se uvjetovanjem povlačenja tužbe realizira prodaja zemljišta u vlasništvu njihovih trgovačkih društava Gradu i jednoj javnoj ustanovi. Prema optužnici, prvi optuženik, drugi optuženik i četvrta optuženica su dogovorili da će Grad za dodatnu izgradnju u sklopu Programa poticajne stanogradnje upravo od trgovačkog društva kojim upravlja drugi optuženik i trgovačkog društva kojeg je suvlasnik peti optuženik kupiti zemljište. Potom je prvi optuženik umanjujući značaj upozorenja da za isto nisu osigurana sredstva i da u Gradu ne postoji potreba za tolikom količinom POS stanova, na sjednicama Gradskog vijeća prezentirao potrebu kupnje nekretnina za izgradnju projekta društveno poticane stanogradnje. Gradsko vijeće je prihvatilo sklapanje sporazuma o kupnji i sporazum je potpisan po cijeni suprotnoj odluci Gradskog vijeća.
Drugi optuženik i četvrta optuženica se potom terete da su omogućili trgovačkom društvu kojeg je direktor drugi optuženik korištenje poslovnih prostora na aerodromu na štetu društva koje upravlja aerodromom bez plaćanja zakupnine. Potom, prvi optuženik se tereti da je postupao u namjeri da trgovačko društvo kojeg je direktor drugi optuženik preuzme upravljanje aerodromom i pribavi znatnu materijalnu dobit. U tu je svrhu to trgovačko društvo neosnovano prikazalo ulaganja u aerodrom u znatno većem iznosu od stvarnih ulaganja. To je trebalo poslužiti sukladno ranijem dogovoru između prvog i drugog optuženika o sklapanju ugovora o ulaganju i provedbi dokapitalizaciju društva koje upravlja aerodromom. Međutim, do toga nije došlo pa trgovačko društvo drugog optuženika nije postalo većinski vlasnik društva koje upravlja aerodromom.
Vrhovni sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je odbio dokazne prijedloge optuženika i ovlaštenog tužitelja bez ikakvog obrazloženja razloga odbijanja. Za dio odbijenih dokaznih prijedloga prvostupanjski sud čak ni ne obrazlaže o čijim je dokaznim prijedlozima riječ, na koje okolnosti su predloženi, niti razloge njihova odbijanja. Odbijanjem dokaznih prijedloga obrane bez obrazloženja je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Time je i povrijeđeno pravo na obranu koja povreda je mogla utjecati na presudu. Potpuni izostanak obrazloženja odbijanja velikog broja dokaznih prijedloga obrane čini presudu proizvoljnom. Pored toga, za dio optužbi prvostupanjski sud u presudi nije dao ocjenu proturječnih dokaza, a što je također moglo utjecati na presudu.
Prvostupanjski će sud iznova provesti raspravu u tom dijelu optužbe. U ponovljenom postupku sud će ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi i nove. Potom će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti.
Vrhovni je sud u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu za prva tri optuženika i prvu optuženu pravna osoba te na petog optuženika i drugu optuženu pravnu osobu.
Prvi optuženik se tereti da je kao gradonačelnik, na poticaj drugog optuženika pogodovao trgovačkom društvu kojim je upravljao drugi optuženik. Prema optužnici, prvi optuženik je znao da ne postoji neposredna opasnost od nastanka štetnog događaja u okolišu koja bi opravdavala žurno postupanje te da trgovačko društvo kojim upravlja drugi optuženik nema uvjete za žurno zbrinjavanje postojećeg i novonastalog komunalnog otpada. Tereti se da je iskoristio je svoj položaj i ovlasti, kao gradonačelnik i predsjednik gradskog poglavarstva, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi za trgovačko društvo drugog optuženika, a da mu je u tome pomogao treći optuženik, direktor trgovačkog društva koje je već obavljalo poslove zbrinjavanja otpada.
Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da bi prvi optuženik kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlast te prekoračio granice svojih ovlasti pa da bi time drugoj osobi pribavio znatnu imovinsku korist i drugome prouzročio znatnu štetu. Nije dokazano ni da bi ga drugi optuženik na to kazneno djelo potaknuo, niti da mu je treći optuženik pomogao u počinjenju kaznenog djela. Niti jedan izvedeni dokaz ne govori s izvjesnošću o dogovorima kako to navodi optužba. Iskazi ispitanih svjedoka nemaju takvu dokaznu snagu koja bi govorila u prilog zaključku o postojanju inkriminiranog prethodnog dogovora između prvog i drugog optuženika.
Vrhovni sud smatra da je u odnosu na petog optuženika (optužbe da je poticao prvog optuženika u vezi izgradnje stanova iz programa POS) prvostupanjski pravilno zaključio da tijekom postupka nije dokazano da bi on počinio kazneno djelo za koje se tereti. Iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je peti optuženik uopće imao saznanja o podnesenoj tužbi niti da je tražio od prvog i drugog optuženika da cijena nekretnine bude suprotna Odluci Gradskog vijeća. Okolnost da je ovaj optuženik mogao biti zainteresiran za proširenje programa društveno poticane stanogradnje još uvijek ne znači da je u svrhu realizacije tog projekta poticao prvog i drugog optuženika na počinjenje terećenog kaznenog djela. Nije dokazano da bi uopće proširenje Programa POS na predmetnu lokaciju bilo realizirano uz poticanje ovog optuženika, niti da bi bilo vezano uz njegovo saznanje o podnesenim tužbama odnosno njihovim povlačenjem.