“Nisu ispred stadiona Crvene zvezde mogli postaviti nikakav zaplijenjeni tenk iz Vukovara, jer mi nismo ni imali svoje tenkove. Jedina dva tenka koja su nam bila na raspolaganju za vrijeme obrane grada bile su dvije 55-ice koje smo zarobili od tadašnje JNA na Lušcu u noći sa 16. na 17. listopada, tako da i ako se radi o nekom od tih tenkova onda treba reći da oni nisu zarobljeni ili zaplijenjeni, nego su ih Srbi pronašli i vratili u svoj posjed nakon što je pala obrana grada. To su u biti bili njihovi tenkovi”, kazao nam je Antun Petrić “Frenki”, ratni zamjenik zapovjednika tenkovske jedinice, a potom i zamjenik zapovjednika 4. bojne 204. vukovarske brigade, čovjek koji je sudjelovao u akciji zarobljavanja tenkova i koji je bio jedan od članova triju tenkovskih posada koje su branitelji Vukovara imali.
Čudnovata atrakcija
Bio je to njegov odgovor na prvotno objavljenu informaciju koja je u ponedjeljak prostrujala medijskim prostorom bivše Jugoslavije, a koja je glasila kako je ispred stadiona Crvene zvezde u Beogradu kao čudnovata atrakcija postavljen tenk koji je zaplijenjen u Vukovaru, iako iz beogradskog kluba nigdje nisu spomenuli Vukovar u tom kontekstu.
No, dio portala prenio je takvu vijest, koja se brzinom munje proširila internetom te posljedično izazvala brojne osuđujuće reakcije iz Hrvatske, jer je takav potez beogradskog kluba u našoj zemlji ocijenjen kao teška provokacija, a s obzirom na sve što Vukovar znači u kolektivnoj svijesti većine Hrvata.
Tenk ispred stadiona Crvene zvezde u Beogradu
Uslijedio je pravi pisani rat na portalima i po društvenim mrežama, da bi se u utorak poslijepodne iz Beograda i službeno oglasili poručivši da to nije tenk iz Vukovara, nego s nekog vojnog smetlišta iz južne Srbije, koji nema ni motor, pa praktički predstavlja samo vjernu maketu ovog bojnog vozila.
Iako je i dalje nejasno kakve veze tenkovi imaju s nogometnim klubom i kakva je to atrakcija, priča je dobila veliku pozornost, a vukovarski branitelji dočekali su je s podsmijehom.
- Mene taj tenk pred Zvezdinim stadionom podsjeća na spomenik palom borcu, jer svi tenkovi koji su korišteni u ratovima 90-ih su u stvari njihovi tenkovi, a kako je Srbija u svim ratovima na prostoru bivše Jugoslavije sudjelovala vodeći se krilaticom ‘važno je sudjelovati’, jer su sve izgubili, poanta je da taj tenk nije simbol njihove pobjede, nego njihovih poraza odakle god da su ga dovezli. I zato je ‘lijepo’ što to priznaju i takav spomenik stavljaju na njima najznačajnije mjesto u Srbiji. Mašala, čestitam! - rekao je vukovarski branitelj, bivši ministar branitelja i novi eurozastupnik Predrag Fred Matić, dok nam je Petrić opisao kako su on i šestorica njegovih suboraca zarobili tenkove JNA.
Izašli u proboj
- Bilo je to u noći sa 16. na 17. listopada, kada su JNA i paravojne postrojbe na kratko ušle u Lužac. Mi smo odlučili potjerati ih, iako je to iz današnje perspektive bilo suludo, jer nas je u akciji sudjelovalo svega sedmorica. Bili smo to Josip Horvat ‘Mađar’, Tadija Tadić, Ivan Ćurić ‘Ićo’, Jure Grbavac, dvojica mladića iz Đakova kojima se ne sjećam imena i ja.
Došli smo kada je pala noć i preko megafona im poručili da se predaju, jer su u okruženju nas 500. Iz prve kuće u kojoj su bili izbačena je ručna bomba, mi smo zapucali prema njima, a oni su se povukli. Ne znam koliko ih je bilo, ali sigurno par stotina. Vjerojatno su bili uvjereni da su opkoljeni.
Uglavnom, ostala su za njima tri tenka T-55, od kojih smo dva osposobili i koristili ih sljedećih mjesec dana, odnosno do pada grada. Tada smo u proboju izašli iz Vukovara, a tenkovi su ostali u gradu. Drugim riječima, čak i da se radi o jednom od tih tenkova ne možemo govoriti o zapljeni i zarobljavanju, jer to može biti samo u borbi, a mi smo ih ostavili - kazao je Petrić, dodavši i da treći tenk nisu mogli upaliti pa su od njega digli ruke.
On je, inače, napisao i knjigu koju je naslovio “Branili smo Vukovar i zarobljenim tenkovima”.