Godine 1988. španjolski premijer Felipe González ponudio je piscu Jorgeu Semprunu da postane ministar kulture u njegovoj vladi. U trenutku kad je tu ponudu dobio Semprun je bio jedan od najistaknutijih španjolskih pisaca u svijetu. Bio je k tomu i zanimljiva politička figura: pripadnik francuskog pokreta, uznik logora Buchenwald, poratni komunist koji je otpao od partije kad je vidio da ta ideologija ide dođavola. Uza sve je bio i povratnik iz političke emigracije: ukratko, sve ono što je imidžu nove Španjolske u tom času trebalo. Stoga mu je premijer ponudio ministarsko mjesto, a Semprun ga prihvatio.
I sve bi bilo lijepo i krasno da se nije umiješao treći čovjek. Umiješao se time što je umro. Taj treći čovjek bio je...