Hodajući Vlaškom ulicom prema Trgu gledam veliki križ na vrhu katedrale. Kako blista svečani simbol da smo mi Hrvati još od osmog, devetog stoljeća nepokolebljivo odani jedinoj pravoj katoličkoj vjeri. I kako, u isto vrijeme, na suncu miholjskog ljeta nadaleko sjaji mučni podsjetnik da smo mi lijen, lažljiv i nepouzdan narod. Jer, križ na katedrali, pogledate li bolje, je sve što se obnovilo nakon potresa koji je prije dvije i po godine uzdrmao glavni grad. To je naše najveće postignuće. Nema ničega drugog. Gotovo hiljadu dana, devetsto četrdeset tri da budemo sasvim precizni, je prošlo od katastrofe, a mi se možemo pohvaliti samo herojskim podvigom da smo podigli na veliku visinu i dugim vijcima učvrstili dvije cijevi od pocinčanog čelika zavarene okomito jedna na...