Arsen Dedić novinarki Jutarnjeg je u svibnju povodom objavljivanja svog Notnog albuma dao jedan od svojih posljednjih intervjua.
'Znate, mnogi kažu da sam napisao tisuće pjesama. Ja kažem da sam ih napisao stotine. Od tih stotina sada je izabrano trideset skladbi, jer je, izgleda, došlo vrijeme da se saberu rezultati i da se napravi izbor. Laska mi da se u mom slučaju moglo kvalitetno izabrati, jer ja sam na sceni od 1951. godine, kada sam se prvi put na pozornicu popeo kao 13-godišnji flautist u šibenskoj Narodnoj glazbi. Otada sam tu na različite načine: sto i pedeset kazališnih predstava, glazba za stotine filmova, tridesetak knjiga... Što da više govorim? A i to što govorim, ne govorim da se hvalim. Pričam u samoobrani. Ja sam postao žrtva minulog rada. Počeo sam ispaštati zato što sam toliko mnogo radio', rekao je naš veliki umjetnik.
Do svojih zadnjih dana svi su željeli raditi s njim i imao je brojne pozive za nastupe.
'Imam mnogo ponuda, ali ja biram. Preda mnom su sada koncerti sa simfoničarima u Italiji, potom nastup u Zadru, a iza mene su Sarajevo, Mostar, Rovinj, Beč... I to bi bilo to. Neću reći da zatvaram vrata. Pritvaram ih', rekao je tad Arsen.
Novinarki je rekao da, kad ga je već zagnjavila, neka u novinama objavi njegovu malu sličicu, da je vidi Lu.
'Ona sada ima trinaest godina, a mlađa unuka Ema četiri. One su moje tuka A i tuka B, moje tuke dvije. One me najviše drže na životu. Dobro, tu je i Gabi, ali ona je dio mene. To znaju već i mala djeca. U jednom sam vrtiću svojedobno pitao djevojčicu zna li ona uopće kako se ja zovem, a mala mi je rekla: ‘Da! Vi ste Arsen Dedić i Gabi Novak!’, ispričao je Dedić.
Rekao je da primjećuje da je kod nas ogromna proizvodnja estradnjaka, a njega samo zanima 'gdje će svi ti ljudi raditi i što će jesti'.
'Koga god pitaš je li mehaničar ili zidar, on te ispravlja i kaže: Ne, ja sam vokalni solist. Divno! Kažete da mladi ljudi žele u pjevače jer misle da je to posao koji nosi puno novca i omogućuje lagan život? Što? Koji lagan život, koji lak posao? Pa, čak i ako uspiješ, nije lako. Ali, ako prođeš osrednje, što onda? Kako ćeš hraniti obitelj? Gdje ćeš raditi? A mene zanima rad prije svega, jer čovjek bez rada nije čovjek', zaključio je kantautor.