VELIKA REPORTAŽA

Zadnji Božić u Kosinju: Sela, crkve, školu i groblja potopit će jezero, ljudi će morati odseliti

‘Voljeli bismo da ne odemo, djeca ne bi voljela ići, njima je tu lijepo, ali mi se ništa ne pitamo‘
 Robert Fajt/Cropix

Romantičari kažu da je dom tamo gdje je srce, vjernici smatraju da kuća postaje dom kada se Bog u njoj nastani za stalno, a znanstvenici imaju egzaktne brojke - ta se transformacija događa točno 17 mjeseci i dva dana nakon useljenja. Dom je utočište prestrašenima, okupljalište rasutima, sretno mjesto tužnima, toplina hladnima, zadnja stanica putnicima. Danas, upravo sada na ovaj Božić u vremenu globalne pandemije koja je svijet okovala strahom i neizvjesnošću, znamo da je to tako.

I u Gornjem Kosinju i u Mlakvi, ličkim selima u općini Perušić, isto je tako - ali za njih možda posljednji put. U oko 400 kuća živi još možda devedesetak ljudi, mladih je malo, djece nekoliko. Ovo će nekima od njih možda biti zadnji Božić na mjestu gdje su rođeni i odrasli, a oni kojima neće svejedno sa sigurnošću ne mogu reći da će tamo dočekati i sljedeći. O tome ionako ne odlučuju oni, već ljudi iz zagrebačkih ureda Hrvatske elektroprivrede, investitora u hidrocentralu, odnosno veliko akumulacijsko jezero koje će potopiti njihova sela, crkve, školu, groblja - sve osim onoga što sa sobom mogu ponijeti, nešto namještaja i puno uspomena.

image
Robert Fajt/Cropix

Dva gradilišta

Nema nikakve dvojbe da će Senj 2 (HES Kosinj/HE Senj 2), najveći i sa 3,4 milijarde kuna najskuplji HEP-ov projekt otkako je slobodne Hrvatske, svima nama donijeti dobre stvari. Proizvodit ćemo više električne energije, najviše do sada, zaštitit će se Kosinjsko polje od poplava, poboljšat će se sigurnost vodoopskrbe hrvatskog primorja, te cestovna i druga komunalna infrastruktura, elektroenergetski sustav bit će stabilniji s povećanim udjelom energije iz obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji. Hidroenergetski sustav Lika-Gacka koji danas ima kapacitet od 238,5 MW s prosječnom godišnjom proizvodnjom od 1,15 TWh dobit će dodatni kapacitet od 412 MW i dodatnu proizvodnju od 320 GWh godišnje, pri čemu je najveći dio vršna energija. Realizacijom ovog projekta druge faze izgradnje HES Senj ostvaruje se ukupni instalirani kapacitet na slivu od 656 MW i prosječna godišnja proizvodnja od 1,5 TWh.

Nitko stanovnicima ovih sela to još nije rekao izrijekom, poimence na kućnom pragu, ali jasno je da je prsten oko njihovih domova sve tanji, iako će oni platiti najvišu cijenu općeg društvenog prosperiteta. Dva su gradilišta odavno otvorena. Gradi se cesta od naselja Studenci do postojeće hidroelektrane Sklope, a do sada je probijeno više od pola buduće trase. Radi se o zamjenskoj prometnici do ove hidroelektrane u radu, jer će postojeća kosinjska biti potopljena zajedno s dolinom. Drugo je u središtu Perušića. Na ruševini nekadašnje ekonomske škole svoj novi dom pronaći će najsiromašniji iseljenici iz Kosinja i Mlakve, socijalni slučajevi, samci, vlasnici bez valjane vlasničke dokumentacije kuća u kojima sada žive. Za njih je predviđeno svih 28 stanova.

Povijest se u Lici ponavlja, ali zašto uvijek njezino ružnije lice? Mnogi očevi i djedovi ovih ljudi, naime, prošli su isto. U Gornji Kosinj i Mlakvu izbjegli su šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su potapali uzvodnu Kruščicu zbog gradnje spomenute HE Sklope i od nje također napravili jezero. Veći broj ljudi iz potopljenog sela, dakako, rasuo se svijetom.

Iz tog vremena datiraju i prve planske karte o potapanju i druga dva sela, te su na njima od 1968. godine ona označena velikim plavim "mrljama" koje simboliziraju novo jezero. Od tada do danas ti ljudi nisu legalno mogli graditi nikakve objekte, nekretnine su im obezvrijeđene, a iz istih razloga nije se baš ništa ulagalo u infrastrukturu. Ceste su očajne, signala za mobitel više nema nego ima, autobusne linije ne postoje, sela nikada nisu dobila vodu, stupovi javne rasvjete mogu se lako izbrojati.

Oni su pola stoljeća građani drugog reda. Egzodus stanovništva bio je stoga neminovan, u selu je ostao samo onaj tko nije imao kamo. Od nekoliko tisuća ljudi pri zadnjem popisu stanovništva ostalo ih je manje od dvjesto, danas ih je još upola manje. Od po dva razreda đaka po generaciji s 20 učenika, danas ih je toliko u svih osam generacija - uglavnom iz okolnih sela koja neće biti potopljena.

image
Robert Fajt/Cropix

- Ja imam 11 godina, jako mi je drago moje selo i ne bih se želio iseliti. Imam puno prijatelja, šestero nas je u razredu. Razred je peti i šesti zajedno i to je najviše u školi - priča nam Gabrijel, najmlađi od troje braće koji s roditeljima i bakom Kajom Benčić žive u središtu mjesta, ni sto metara od škole, trgovine, pošte i mjesne šumarije.

Mama je otišla nešto obaviti u Gospić, tata radi, no baka ne mora previše brinuti o Gabrijelu, njegovom starijem bratu Danijelu, ali ni o jednogodišnjem Domagoju, nema se što dogoditi djeci u pitomom ličkom selu. Osim toga, na njih budno pazi i retriverica Tina. Baka, koja je tu rođena, zna da će morati otići, ali ne zna ni kada niti gdje.

- Voljeli bismo da ne odemo, djeca ne bi voljela ići, njima je tu lijepo, ali mi se ništa ne pitamo, a ništa i ne znamo. Mi što znamo, znamo iz medija, a bio bi red da se narodu kaže, takva je stvar i gotovo. S djecom sam pričala što ćemo i dogovorili smo se da bi nam najbolje bilo uzeti novac i kupiti neko imanje oko Otočca. Ovdje imamo ovce, uzgajamo krumpir i sadimo grah. Hoćemo li se u novom domu baviti poljoprivredom, ne znam, to ovisi kakva bi bila isplata. Za poljoprivredu nije dovoljna samo kuća, trebaju nam i gospodarski objekti i zemlja. Vidjet ćemo, ali bojim se da će biti loša isplata - strahuje baka Kaja.

Opcije obeštećenja

Njihova je kuća samo jedna od oko 8000 zemljišnih čestica na gotovo 50.000 hektara zemljišta koje treba imovinsko-pravno riješiti i s više od 20 milijuna eura isplatiti vlasnike. Većina ih živi daleko od Kosinjske doline, a neki i ne znaju da su zadnjih godina postali suvlasnici tamošnjih parcela. Najlakše će biti vlasnicima praznih, odavno iseljenih kuća, kojih je više od 300, a ostali će morati izabrati neki od modela - od isplate u gotovini, preko kupnje i adaptacije kuća u neposrednoj blizini akumulacije u kojima više nitko ne živi, zbrinjavanja na području Perušića u stambenim zgradama, uz isplatu do kupnje zemljišta i obeštećenja izvan općine Perušić. Gotovo svim našim sugovornicima najzanimljivija je opcija da ih se isplati, pa da si oni sami biraju imanje.

Tomo Pintar, koji se sa svojim bratom Josipom na OPG-u bavi uzgojem krumpira, batata, ovaca i krava, jedan je od tih. Volio bi kupiti imanje u okolici Gospića te tamo nastaviti iste djelatnosti. No, kao i svima ostalima, prerano je za realizaciju takvih planova, a prekasno da ikakvu budućnost planiraju u Gornjem Kosinju. Pribojavaju se još jedne stvari, da će, nakon što se krene s isplatama za njihova imanja, poskupjeti ona koja misle kupiti između Otočca i Gospića, po zakonu ponude i potražnje, a većina njih ipak misli živjeti u Lici.

Uvijek spreman čamac

Njihov suseljanin, umirovljeni vojnik i proizvođač ličkog krumpira Zvonimir Jurković, smatra da zbog spore administracije ovo ipak nije njegov zadnji Božić u obiteljskoj kući u kojoj živi sa suprugom. Svejedno, nije navukao fasadu na objekt, jer zna da će rodnu kuću kad-tad morati napustiti.

image
Zvonimir Jurković
Robert Fajt/Cropix

- Otkad znam za sebe samo se o tome govori. Sada je jasno da ćemo morati otići. No, isto tako sam siguran da ćete vi novinari kod nas dolaziti još godinama. Dok oni sve to riješe samo papirnato, proći će još možda i desetljeće, znate kakva je naša administracija - tješi se Zvonimir, kojega isto brine otkupna cijena koju će mu ponuditi za nekretninu.

Jandre Grgurić je iz susjednog Bakovca. Živi u prvoj kući na ulazu. Na pola puta koja mu spaja domaćinstvo s lokalnom prometnicom, i tik do potoka po kojem selo nosi ime, stoji čamac, unutra su i vesla. Spreman je za poplavu, iako su vodostaji ispod minimuma. Za razumjeti ga je, u njegovih 50 godina života čak 20 puta mu je plovilo bilo vrednije od automobila jer ga je nabujali potok razlivenom s rijekom Likom odsijecao od svijeta. Inženjeri su branu nacrtali parsto metara od njegove kuće. Ne plaši se da će ona puknuti, ali misli da će njegov potok sada još više bujati. On nije u planu za iseljenje, ali moli boga da mu to netko ponudi.

- Oni će praviti odvodni tunel za potok, ali ako ne bude dovoljno širok, meni će biti samo još gore. Da ne plavi Otočac, oni će zatvoriti Donji Kosinj, da ne plavi Donji Kosinj, zatvorit će Bakovac da plavi nas jer nas najmanje ima, toga nas je strah. Osim toga, kada potope Gornji Kosinj, mi ostajemo slijepo crijevo, u kotlu. Evo, tu gdje mi je čamac je granica dokle dođe potok kada se izlije - priča nam Jandre Grgurić koji će, kako stvari stoje, ubuduće živjeti na obali jezera.

image
Jandre Grgurić
Robert Fajt/Cropix

Mihael Kurteš, zamjenik načelnika općine Perušić Ivana Turića, ima težak posao. Mora na neki način posredovati i pomiriti interese između HEP-a kao formalnog investitora u ovaj golemi energetski projekt od nacionalne važnosti i naših sugovornika koji su bili dovoljno strpljivi posljednjih pola stoljeća. Općina, ruku na srce, nije smjela ulagati u infrastrukturu jer joj to nisu dozvoljavali zakoni, odnosno planska dokumentacija koju su morali podrediti višim interesima.

Kraj stalnih poplava

- Općina će imati koristi od prihoda od proizvodnje električne energije, teško je sada reći koliko, ali moglo bi to biti nekoliko puta više od sadašnjih milijun kuna koje dobivamo od Kruščice. Uplaćivat će nam i sredstva od komunalne naknade i doprinosa, očekujemo i turističke efekte - kaže donačelnik u općini Perušić Mihael Kurteš, koja prihode od postojeće akumulacije dijeli s Gospićem, jer se dio nalazi na području lokalne uprave. Zadovoljan je napredovanjem radova na zajedničkoj stambenoj zgradi za najsiromašnije Kosinjane, no mnogo je detalja koje treba još odraditi, kako preseliti dvije crkve i nekoliko groblja koja će također potopiti akumulacija, neki su od njih.

- HES Senj sagrađen 60-ih godina prošlog stoljeća koristi hidropotencijal rijeka Like i Gacke u dvjema hidroelektranama, HE Sklope (22,5 MW) i HE Senj (216 MW). Proizvedena energija u HES Senj u prosječnoj hidrološkoj godini predstavlja oko 20 posto proizvodnje električne energije iz HEP-ovih hidroelektrana, oko 10 posto proizvodnje iz ukupnog proizvodnog portfelja HEP-a, te podmiruje oko 5 posto ukupne potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Realizacijom projekta druge faze izgradnje HES Senj ostvaruje se ukupni instalirani kapacitet na slivu od 656 MW i prosječna godišnja proizvodnja 1,5 TWh - kažu u HEP-u.

image
Groblje u Gornjem Kosinju
Robert Fajt/Cropix

Samo ove godine obavljaju se radovi vrijedni 400 milijuna kuna na kojima je angažirano više od 1000 ljudi, a realizacija čitavog projekta trajat će šest godina. Osim izgradnje pristupne ceste prema HE Sklope, gradit će se i cesta od starog kamenog mosta u Gornjem Kosinju (brana dolazi uzvodno), kojom će se povezati Bakovac, a nju bi trebala pratiti i komunalna infrastruktura, prvenstvo vodovodna koju mještani nisu imali. Bujične probleme nastale potokom Bakovac trebao bi riješiti odvodni tunel. Spomenuti Bakovac, ali i sela nizvodno rijekom Likom, zauvijek bi se trebala riješiti poplava.

Ova tzv. druga faza hidroenergetskog sustava Senja, koja se sastoji od Hidroenergetskog sustava Kosinj i Hidroelektrane Senj 2, pretvorit će Ličko-senjsku županiju u najvećeg proizvođača električne energije u Republici Hrvatskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 02:18