Nakon što su u fokus javnosti došle priče o dostavljačima putem aplikacija, o njihovu potplaćivanju i eksploataciji stranih radnika od nekih domaćih agregatora, tvrtki posrednika za dostavu, Danijel Cifrek i Domagoj Martinić, dvojica iskusnih zagrebačkih dostavljača odlučili su istupiti i ispričati istinu o dostavljačkom biznisu u Hrvatskoj.
"Strani radnici dolaze ovdje u čisto ropstvo, mi to možemo slobodno reći. U Zagrebu sada imamo New Orleans 1865. godine. Da li bi vama bilo lijepo vidjeti da naši ljudi odu u Njemačku ili Irsku i tamo robuju, spavaju u groznim uvjetima?", pita Martinić, inače magistar muzeologije.
Novinar Filip Pavić i dvojica dostavljača u novoj epizodi podcasta Jutarnjeg lista ‘Na aparatima‘ razgovaraju o tome što se stvarno zbiva u domaćem dostavljačkom biznisu, kako posluju agregatori, kako se tretira strane radnike i tko tu zapravo najviše zarađuje. Podcast ‘Na aparatima‘ bavi se temama budućnosti, tehnologije i društva. Možete nas pratiti i na YouTube kanalu Jutarnjeg.
"Ono što mi vidimo i doživimo u ovom poslu, vi ne biste vjerovali", kaže dostavljač Cifrek.
U Hrvatskoj trenutno radi 15.000 dostavljača na tri najveće dostavljačke platforme – Wolt, Bolt i Glovo. Veliki dio njih su sada strani radnici iz Nepala i Indije. Iako jedna od brojnijih radničkih skupina u Hrvatskoj, dostavljači tvrde da su iskorištavani, nezaštićeni, da moraju sami plaćati opremu, gorivo, troškove rada, godišnji, bolovanje...
"Naš poslodavac je agregator koji uzme naknadu i ne daje ništa zauzvrat. To je, dakle, tvrtka za koju nitko ne može garantirati da će nam isplatiti plaću. Imate slučajeve da vlasnik agregatora ostane dužan, ugasi firmu preko noći i otvori novu, nastavi raditi, nikome ništa", priča Cifrek.
Dodaje i da su neki domaći agregatori na taj način izgradili milijunsko carstvo, da uvoze roblje iz azijskih zemalja i tu peru novac. "Te Nepalce i Filipince plaćaju 500 ili 600 eura mjesečno, najviše", veli.
Martinić dodaje da domaći dostavljači nisu protiv stranih radnika nego da žele da i ti strani radnici imaju iste plaće i uvjete kao i svi drugi.
"Mi znamo kakva je situacija, strani radnici su u strahu, uzimaju im putovnice, oni su ucijenjeni i nemaju izbora. A što ako ostane bez posla i završi na ulici? Nepalac nema novaca da se vrati doma, bačen je tu na ulicu, izoliran, ne zna jezik. I tako nastaju geta po gradu, a onda obično krenu desničarske spike", objašnjava zaključujući da bi netko morao imati odgovornost za te radnike, poglavito agencije koje ih dovode i poslodavci koji ih zapošljavaju.