Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje i član stranke Fokus postavio je, zajedno sa strankom kojoj pripada, neugodno pitanje hrvatske savjesti. Fokus se protivi prijedlogu zakona kojim bi se financirala obnova Zagreba nakon potresa po principu 60% država, 20% grad Zagreb i 20% vlasnici oštećenih nekretnina.
- Privatni objekti ne smiju se sanirati novcem poreznih obveznika - srž je Zurovčeve poruke. Smatra da su nekretnine u Zagrebu, osobito u njegovu centru, Donjem gradu, među najskupljima u državi. Sasvim logično zaključuju da će građani drugih gradova Hrvatske “plaćati obnovu stanova u Zagrebu čiji kvadrati vrijede i debelo preko 2000 eura”. Smatraju da to nije solidarnost jer ako se nešto slično dogodi na nekom drugom području Hrvatske neće biti novca za popravak tih mjesta.
- Ljudi moraju shvatiti da je njihova imovina, njihova odgovornost - rekao je predsjednik Fokusa, Davor Nađi. I sve to ima smisla, osim jedne stvari, polazišta na kojoj je sagrađeno cijelo protivljenje. Riječ je o solidarnosti, a ona znači zajedničko pomaganje i odricanje za one koji nisu u stanju sami srediti svoj život. Koncept solidarnosti je, realno, vrlo jednostavan, znači stisnuti se pod kišobranom. Dati krv kada si zdrav kako bi se spasio život nekom ozlijeđenom. Primiti izbjeglicu i s njim podijeliti ono što imaš u životu. To sve radimo jer smatramo da je te ljude zadesilo nešto na što nisu mogli utjecati i da nisu sami krivi zato što su u situaciji da im treba pomoć.
Vjerojatno nitko od onih koji trebaju pomoć nije kalkulirao s time hoće li gurnuti svoj stan u potres kako bi se domogao nove stalaže iz IKEA-e. Financirano je 600 tisuća zaposlenih ove zemlje zbog pandemije i lockdowna, ali menadžeri tvrtki nisu ostali bez svojih Audija. Fokus se nije bunio, ali se brine o vrijednosti kvadrata u Zagrebu. Da, skupi su. Enormno. Mladim ljudima je teško doći do stana, stari su odustali ako to nisu riješili dok su bili mladi. Dubrovnik je bio razrušen prije 40 godina. Za Dubrovnik je vrijedila solidarnost, za poplavljena područja Hrvatske je vrijedila ista solidarnost, za pomoć stočarima i mljekarima je vrijedila solidarnost u kojoj su sudjelovali Zagrepčani, oni koji najskuplje plaćaju svoj krov. Uostalom, nije Zagrepčanima lako. Imaju Bandića, to je jako skupo. I Kaptol. Ti isti Zagrepčani su, isto kao i gradonačelnik Svete Nedelje i cijela stranka Fokus, sudjelovali u spasu hrvatske brodogradnje, a bilo je jeftinije sve zaposlene tamo držati doma da ne rade ništa i isplaćivati im plaće.
Zagrepčanima je beskrajno skupo graditi bolnice u Bosni i Hercegovini, a nemati poštenu dječju bolnicu, sasvim je neobjašnjivo plaćati veterane HVO-a koji su se borili u Bosni i Hercegovini, a ne izgraditi ni jedan starački dom u Zagrebu u zadnjih dvadeset godina. Skupo je imati ugovor s Crkvom kakav ima Hrvatska. Da, moglo bi se sada retorički provocirati Fokus i slične pitanjem zašto se nisu pobunili ni u jednom drugom slučaju kada ništa nije bilo pravedno, a trošio se novac građana. Zato je nezahvalno licitirati solidarnošću. Treba pomoći, jer se popravljaju konstrukcije zgrada, ne dostavljaju dizajnerske kuhinje. Mogu se tražiti i jamstva, i to ima smisla. Važno je kontrolirati taj novac jer savjest nestaje kada se pojavi novac. Bit će puno muljanja, izvantroškovničkih radova, dodjele poslova, lažno pumpanih cijena i drugih prevara. Neki će postati i profiteri, ali to i dalje ne znači da treba odustati od savjesti. Btw, ja sam svoju štetu sam sredio.