Nakon što je napokon predstavljen, Nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku, očekivano, izaziva lavinu reakcija, a iz Hrvatskog društva pisaca, u kojem su članovi mnogi poznati književnici, od Zorana Ferića, preko Ivane Bodrožić i Tatjane Gromače, do Rade Jarka, Josipa Mlakića i Kristiana Novaka, zatražili su čak da se povuče iz procedure. Cijela priča o Zakonu, smatraju, ima izraženu političku desno-konzervativnu intonaciju.
"U insistiranju na armiji pravovjernih lektora, koji trebaju ispravljati javnu upotrebu jezika, izgleda da je jedini cilj njegovo čišćenje od ‘srbizama‘. Jezici redovito razmjenjuju riječi, pa strane riječi već stoljećima ulaze i u naš jezik. Zbog njih on nije nimalo manje naš."
U HDP-u smatraju da je takav Zakon nepotreban, s obzirom na to da Ustav već propisuje kako je u Hrvatskoj u službenoj upotrebi hrvatski standardni jezik (i latinično pismo), a standard je određen pravopisom, gramatikom i rječnikom.
"Čini se kako je važno opetovano iskazivati moć ideologije, a za to se iskorištava pomoć onih koji namjeravaju preuzeti jezičnu vlast. Izražavamo čvrsto protivljenje jezičnoj politici zasnovanoj na ideologiji podjela i ograničavanja, jer bi dovela do zatvaranja hrvatskog jezika prema drugim, potpuno razumljivim jezicima iz susjedstva, a time i prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo život."
Loš jezik političara
Predloženim se Zakonom, ističu nadalje, pokušava ograničiti upotreba hrvatskog jezika "koji je povijesno bio propulzivan i otvoren te propisati da sve javne obavijesti i promidžbene poruke moraju biti na hrvatskom jeziku, da nazivi ustanova, proizvoda, sportskih i kulturnih objekata i priredbi te mnogih drugih manifestacija moraju biti na hrvatskom jeziku - a to je poprilično sklizak teren, imajući u vidu da bi s jedne strane nazivi poput Fitness centra XX ili Vaterpolo kluba XX postali neprikladni, dok s druge strane svjedočimo neprihvatljivo niskoj razini korištenja hrvatskog jezika naših vodećih političara i medija". Također, ne vide ni potrebu za osnivanjem novog Vijeća za hrvatski jezik:
"Pored već postojećeg Instituta za hrvatski jezik i Odbora za normu hrvatskog standardnog jezika HAZU-a". Indikativno je, navode dalje, i kako se u predloženom Vijeću ne pronalazi mjesto za pisce. "To je još jedno ignoriranje onih koji od jezika i za jezik žive."
Protiv lektorskih službi
Protive se i uvođenju lektorskih službi u javnopravna i tijela državne vlasti, naročito outsourcing agencija koje će niknuti iz redova rodbine, tazbine i partijskih prijatelja, što bi značilo ne samo još jedan ogroman trošak na teret građana i otvaranje prostora korupciji, nego i dodatno usporavanje ionako tromog birokratskog sistema.