Čitali ste zacijelo kako je ministar Gordan Grlić Radman u zadnji trenutak upao na krunidbu Charlesa III. i spasio ugled naše zemlje, nakon što je predsjednik Zoran Milanović neodgovorno propustio neprocjenjivo važnu vanjskopolitičku obavezu.
Kratka vijest ne otkriva nam razmjere drame koja se tu desila. Grlić Radman, znate ga, šutljiv i skroman, izrazito nesklon samoisticanju, neće ispričati sve detalje, a možda je ocijenio da to i ne treba pričati. Možda on drži da je narod bolje ostaviti u neznanju, da se slabokrvni nepotrebno ne uzbuđuju opasnostima koje bi nam prijetile da baš nitko od nas u subotu nije došao u London, piše Ante Tomić u najnovijojoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Mi ćemo ipak otkriti kako je to bilo jer smo mišljenja da veličanstveni podvig visokog dužnosnika jednostavno ne smije ostati zaboravljen. Za naraštaje koji dolaze treba biti zabilježeno herojstvo Grlića Radmana.
Dakle, Buckinghamska palača, sedam ujutro. Camilla Parker Bowles češljala se pred zrcalom u spavaćoj sobi s izmučenim i napetim izrazom. Ništa na njezinom licu nije odavalo radost da će uskoro postati kraljica Camilla.
”Je li došao?” upitala je sobaricu.
”Tko je li došao? Princ Harry?”
”Ma, koji princ Harry, glupačo!” povikala je bijesno Camilla i bacila četku za kosu na djevojku. “Gdje je Milanović!?”
”Nema ga, vaša visosti. Milanović je javio da ne dolazi.”
Buduća kraljica se slomila od žalosti. Nazvala je Plenkovića i kroz jecaje mu rekla da je to nečuveno, nakon svega što su i Velika Britanija i Charles osobno učinili za Hrvatsku, da ih naš predsjednik izbjegava. Plenković se posramio, ispričao se zbog Milanovića, iako ga ne podnosi, i rekao da će vidjeti što može napraviti. Nakon toga je smjesta razgovarao sa svojim najboljim čovjekom, koji se upravo spremao poći na roštilj u prijateljevu vikendicu na Mrežnici.
”Nema tebi danas, dragoviću, ćevapa, piči u London”, rekao mu je premijer bezdušno. “Domovina je u pitanju!”
Našeg ministra vanjskih poslova ispunio je užas jer on izvrsno govori engleski, ali ga valja upozoriti najmanje dva tjedna unaprijed. Bez pripreme Grlić Radman ni na hrvatskom nije osobito rječit. Ali, šta je – tu je. Brzo se presvukao u frak, nazuo uglancane crne špicarice i uskočio u auto za aerodrom. Na komercijalnoj liniji do Londona samo su njega još čekali da se ukrca.
Ali, pazite šta se tada dogodilo! Palestinski teroristi su oteli avion i prijetili da će ih sve u njemu poubijati ako izraelske vlasti ne oslobode neke njihove u zatvoru. Petorica s kalašnjikovima djelovali su vrlo odlučno, ali Grlić Radman se nije uplašio. Tras! Tras! Tras! Tras! Munjevitim je šamarima onesposobio teroriste. No, na nesreću, jedan je Arapin u padu pritisnuo okidač strojne puške i kratkim rafalom ubio i pilota i kopilota.
Avion se počeo obrušavati. Putnici i osoblje su plakali i vrištali i molili ružarije, kad je Grlić Radman, sekundu prije nego će se smrtonosno zabiti u jednu francusku ledinu, zgrabio komande. Podigao je Airbusovu letjelicu, preletio La Manche i sretno ih spustio na Heathrow.
Svi u avionu pohrlili su da zahvale svome spasitelju, u suzama ga izljube i slikaju selfie s njim, ali on nije imao vremena za to.
Iskočio je iz aviona, protrčao kroz aerodromsku zgradu, izašao na pločnik, a tamo je zadnji autobus za grad upravo napuštao stanicu. I nije našao nijedan slobodan taksi. Zbog krunidbe su svi, razumljivo, bili zauzeti.
Grlić Radman se očajno osvrnuo misleći, pa neće valjda sad, pred samim ciljem, nakon svega što je prošao, ipak propustiti neprocjenjivo važnu vanjskopolitičku obavezu. U to je spasonosno ugledao jednu smeđu kobilu s policijskim oznakama na sedlu, vezanu za ogradu. Policajac je valjda otišao časkom u zahod.
Grlić Radman bez razmišljanja se bacio u sedlo i ošinuo kobili po sapima, a ona je zanjištala, propela se pred njim nogama i poletjela. Klop! Klop! Klop! Klop! Dohvatili su uskoro prva predgrađa. Jurila je kao vihor spokojnim tihim ulicama s identičnim trokatnicama. Galopirali kao bez duše pored rascvalih jorgovana i glicinija. Grlić Radman je shvatio da se izgubio. Zaustavio se da jednog starijeg, visokog muškarca upita za smjer. Nije ga prepoznao, bio je to čuveni engleski komičar John Cleese, koji je sa svojim malim Jack Russell terijerom izašao prošetati u Regent’s Park.
”Wrest... Westmest.. Wrestmist...?” promucao je Grlić Radman.
”Westminster Abbey”, shvatio je Cleese što ovaj hoće kazati i odrješito mu pokazao: “This way!”
Deseci hiljada građana duljinom cijelog The Malla oduševljeno su mahali zastavicama i klicali kralju i kraljici u pozlaćenoj kočiji, ali ni Charles ni Camilla nisu djelovali sretno. Unatoč vijesti da je princ Harry došao iz Amerike, oboje je u srcima pekla Milanovićeva izdaja. A onda se, čudesno, desno od njih ukazao hrvatski ministar vanjskih poslova. Jahao je divnu policijsku bedeviju uz drvored bujnih platana dok mu je vjetar mrsio rijetku kosu.
”Camilla, vidi, Gordan Grlić Radman!” povikao je britanski suveren iznenađeno, a njegova supruga mu je sretno mahnula kroz prozor kočije.
Nakon krunidbe mu je i osobno prišla.
”How do you do”, rekla je Camilla, a Grlić joj se osmjehnuo i rekao: “Yes.”