Jutarnji list ranije je prvi objavio isječke uznemirujuće snimke osam minuta horora u Jankomiru, a okolnosti koje su prethodile smrti pacijenta i dalje su predmet istrage.
O slučaju koji je potresao hrvatsku javnost reporter Dnevnika Nove TV Ivan Kaštelan razgovarao je s uglednim neuropsihijatrom Ivanom Urlićem, dugogodišnjim voditeljem Odjela za liječenje akutnih psihotičnih poremećaja KBC-a Split.
Urlić je govorio o pravilima fizičkog sputavanja pacijenata, odgovornosti zdravstvenih djelatnika, mogućem zataškavanju okolnosti tragedije te problemima s kojima se suočavaju hrvatske psihijatrijske ustanove.
‘Liječnik je odgovoran jer je glava cijelog tima‘
Na pitanje koliko se često u psihijatrijskim ustanovama primjenjuje fizička prisila, Urlić je objasnio da takve intervencije nisu svakodnevna praksa te da zdravstveni djelatnici prvenstveno nastoje pridobiti povjerenje pacijenata.
"Morate biti spremni. Nije tako česta. Najčešće uspijemo ipak nagovoriti pacijente da smo na njihovoj strani, da smo njihovi prijatelji, zaštitnici, da im želimo pomoći i da je dobro da ostanu. Nekada onda treba i, naravno, suradnja cijele obitelji, što je uvijek pozitivan znak, i onda nekako uspijemo. A u krajnjem slučaju, često puta dođe pacijent zapravo na poziv obitelji ili na poziv nekog drugog zbog toga što vide da je osoba uznemirena, da je van sebe, da se ne kontrolira", kazao je.
Posebno je važno pitanje tko snosi odgovornost za zdravstveno stanje pacijenta tijekom fizičkog sputavanja i mora li liječnik biti prisutan prilikom takve intervencije.
"Pa treba biti. Treba biti i liječnik je zapravo odgovoran jer je glava cijeloga tima", odgovorio je Urlić.
Govoreći o osposobljenosti liječnika i medicinskih tehničara za postupanje u kriznim situacijama, upozorio je da formalno obrazovanje i poznavanje protokola nisu dovoljni bez praktičnog iskustva.
"Pa čujte, kako tko. Jer u školama prođemo sve to što bi trebalo napraviti, razumijemo onda protokole, razumijemo načine i tako dalje koji su propisani, u krajnjoj liniji, europskim propisima, ali, znate, iskustvo je nezamjenjivo."
Što je s interventnim timom?
Tijekom razgovora otvoreno je i pitanje organizacije rada u bolnici na Jankomiru, koja bi, prema informacijama iznesenima u intervjuu, tek nakon tragedije trebala dobiti interventni tim.
Urlić smatra da se učinkovitost takvih timova ne može svesti samo na njihovo formalno osnivanje. Ključnima smatra edukaciju zaposlenika i prijenos iskustva sa starijih djelatnika na mlađe kolege.
"Pa sad, interventni tim zapravo smo svi mi koji smo u službi, pogotovo kad su praznici, subota, nedjelja ili noćne službe i tako. Ali interventni tim zapravo znači, za moj pojam, najprije da se ljudi educiraju i da razmijene vlastita iskustva. Dakle, da stariji, koji imaju utakmice u nogama, to prenesu na mlađe."
‘To treba detaljno ispitati‘
Jedan od najosjetljivijih dijelova razgovora odnosio se na pitanje mogućeg zataškavanja okolnosti smrti pacijenta i postupanja zaposlenika nakon tragedije.
Urlić je naglasio da je potrebno temeljito utvrditi što se dogodilo, ali je istodobno izrazio povjerenje u vodstvo bolnice.
"Pa ja mislim da to treba detaljno ispitati jer se pokazalo zapravo da rukovodstvo bolnice nije niti bilo upoznato s dramatičnim okolnostima koje su prethodile ovakvom jednom tragičnom kraju. I odmah su postupili isti čas kako treba, pogotovo ravnateljica koja je jedna vrlo ozbiljna i vrlo, kako bih rekao, vrsna psihijatarica. Tako da ja ne sumnjam da će se sve dovesti u red. A nažalost, ono što je nepopravljivo, ovaj čas je nepopravljivo. Najskuplje je učenje iz iskustva, ali ovo iskustvo ne smije proći ispod radara", istaknuo je.
‘Ljudi su danonoćno iscrpljeni‘
Osim okolnosti konkretnog slučaja, Urlić je upozorio i na šire probleme hrvatskog zdravstvenog sustava, posebno na kronični nedostatak zaposlenika, odlazak medicinskih djelatnika u inozemstvo i iscrpljenost onih koji ostaju raditi.
Prema njegovim riječima, takvi uvjeti mogu utjecati na sposobnost zdravstvenog osoblja da u zahtjevnim situacijama reagira dovoljno strpljivo i promišljeno.
"Mnogi su otišli u inozemstvo. Uvjeti rada kod nas su teški. Sve su te službe podkapacitirane tako da zapravo oni koji su u službi zapravo su kao u jednom rudniku, danonoćno iscrpljeni, umorni i možda onda i ne reagiraju s dovoljno strpljenja i upornošću što bi mogli da nije tako težak taj teret takvog jednog rada."
Upozorio je i da se zbog nedostatka osoblja pojedini bolnički odjeli zatvaraju, dok mladi zdravstveni djelatnici nerijetko ulaze u zahtjevan posao bez dovoljno praktičnog iskustva i stručnog mentorstva.
"Meni je to žao reći, ali to je činjenica da sve naše bolnice zapravo zatvaraju pojedine odjele zbog nedostatka osoblja, nedostatka liječnika, a to znači da onda ćete uvesti u posao mlade ljude, a mladi ljudi nemaju ta iskustva pa onda se prisjećaju što su učili, što su vidjeli tijekom svog učenja, ali to nije dovoljno. Morate imati osobu koja će vam biti kao neki roditelj vaše profesionalnosti", istaknuo je Urlić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....