Još se sjećamo televizijske distopijske serije "Sluškinjina priča", snimljene prema romanu kanadske spisateljice Margaret Atwood. Ukratko, u ne tako dalekoj budućnosti u zemlji zvanoj Gilead uspostavljena je kršćansko-teokratska diktatura i ženama su preko noći oduzeta sva prava. Razlog je činjenica da zemljom vlada demografska kriza, muškarci i žene su neplodni i rađa se sve manje djece. Žene u fertilnoj dobi svedene su na status "sluškinje" i dodijeljene su domaćinstvu nekog od Zapovjednika, a služe isključivo rađanju. Njihova uniforma, crveni plaštevi i bijele kape s velikim obodom, koji brane pogled sa strane, stekli su veliku popularnost i postali simbol opresije žena, pa ih nose na mnogim feminističkim manifestacijama.
Zašto se baš sada podsjećati na roman i seriju? Zato što je zanimljivo vidjeti kako stvarnost sustiže umjetnost. Ne trebaju nam ni M. Atwood ni izvrsna glumica Elisabeth Moss jer kreatori mjera koje upućuju na roman i seriju nisu više umjetnici, to su institucije. Dovoljno je pročitati dvije nove informacije koje se tiču reprodukcije, pa se uvjeriti u to.
U svibnju je Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta usvojio izvješće SDP-ova eurozastupnika Freda Matića "Izvještaj o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena" u EU, kojim se traži da sve članice ta prava poštuju i osiguraju pravo na legalan pobačaj, kontracepciju i seksualni odgoj, medicinski potpomognutu oplodnji itd.
Konzervativci nisu uvjereni
Izvještaj upozorava na nužnost borbe protiv širenja dezinformacija, a posebno ističe problem korištenja priziva savjesti kojim se na temelju osobnih uvjerenja medicinskog osoblja ženama uskraćuje zdravstvena skrb.
U početku prihvaćen, prijedlog je u međuvremenu pod pritiskom Katoličke crkve i konzervativnih lobija izazvao osporavanja i podjele. Naravno, oglasili su se HDZ-ovci i razni drugi konzervativci braneći, npr., pravo na prigovor savjesti ili dovodeći u pitanje nadležnost Europskog parlamenta za odluke koje se tiču nacionalnih pitanja.
A nije šutjelo ni Vijeće biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), pa je kardinal Jean-Claude Hollerich izjavio da bi "članovi Europskog parlamenta učinili veliki propust prihvaćanjem izvješća Predraga Freda Matića kojim se pobačaj želi proglasiti ljudskim pravom". Komisija Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Iustitia et Pax vidjela je u ovom događaju svoju priliku, pa je poručila da eurozastupnici trebaju odbaciti rezoluciju o općem pravu na pobačaj jer smatra da je riječ o teškoj povredi prava djeteta. I Slovaci su protiv, pa je njihov parlament izglasao da su "pitanja koja se tiču zdravstvene politike i obrazovanja u nadležnosti nacionalnih država članica EU".
Predlagatelj izviješća Fred Matić u međuvremenu je primio stotine uvreda i prijetnji, čak i smrću, od istih onih koji se brinu za smrt nerođenog djeteta. Pa je morao pojasniti da se radi o rezoluciji koja zemlje ne obavezuje da mijenjaju zakone. Na primjer, Poljska neće zbog ove rezolucije morati mijenjati svoj krajnje restriktivan i okrutan zakon o pobačaju protiv kojeg je i većina poljske javnosti. Glasanje za ove, ustvari potpuno nesporne preporuke, odnosno za ujednačavanje uvjeta za unapređenje zdravlja žena, obrazovanja itd. u EU, Matić je predstavio kao važnu odluku o pozicioniranju Europe kao zajednice koja odabire živjeti u 21. ili 17. stoljeću. To nije uvjerilo Klub zastupnika Europskih konzervativaca i reformista u Europskom parlamentu, pa su zatražili da se Matićevo izvješće u potpunosti izbaci s dnevnog reda i da se o njemu uopće ne raspravlja u Parlamentu. Ipak, glasanje je održano, a rezolucija usvojena.
Nedavno je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila prvi nacrt općeg plana za borbu protiv alkoholizma, koji uključuje i sljedeću stavku: "treba obratiti pozornost na prevenciju konzumacije alkohola među djecom i adolescentima, kao i trudnicama i ženama fertilne dobi". Istina, od alkoholizma umire oko 3 milijuna ljudi godišnje, dokazano je štetan za zdravlje, pogotovo je poguban za djecu, maloljetnike i trudnice, odnosno fetus, ali utrpati zajedno u ugroženu skupinu i žene fertilne dobi, čak bez obzira na to imaju li namjeru rađati - čini se da je ipak malo previše. Susan Dalgety u škotskom dnevniku The Scotsman s pravom je oštra kad piše: "Sugerira li ozbiljno svjetska agencija zadužena za promicanje javnog zdravlja da bi žene između 18 i 50 trebalo spriječiti da uživaju u džinu i toniku ili hladnom pivu? Čini se da je tako.
Posude za oplodnju
Prvi nacrt ovog plana svodi žene na uzgajivačice, one su samo posude koje čekaju da budu oplođene. Na nama je da držimo tijelo u dobrom stanju za slučaj da nas muškarac odluči upotrijebiti za rasplod. Ovo je primjer institucionalne mržnje prema ženama, i to na globalnom planu." Ove natal slaves - ropkinje rađanja - kao da su izašle iz "Sluškinjine priče", piše Dalgety. Doduše, ima ih koji upozoravaju na jedan daleko više zabrinjavajući aspekt utjecaja alkoholizma na žene na koji ovaj plan ne obraća pozornost, a to je činjenica da se samo u Velikoj Britaniji više od trećine seksualnih napada, 39 posto svih nasilnih zločina i jedan od pet slučajeva nasilja u obitelji događa pod utjecajem alkohola.
U dva spomenuta slučaja koja se tiču žena i reprodukcije još nešto upada u oči: dok Crkva i konzervativci dižu glasove protiv rezolucije koja daje neobavezujuće preporuke za poboljšanje brige za žensko zdravlje, 250 milijuna žena u EU kao da cijela ta priča ne zanima previše. Iste one koje su vrlo angažirane oko seksualnog uznemiravanja (bez namjere da umanjujemo problem ili značaj njihova angažmana) ili oslovljavanja (bez namjere da umanjimo važnost identitetske politike), ne čuju se kad udružena konzervativno-katolička fronta osporava rezoluciju s preporukama za unapređenje njihova zdravlja i brige za reprodukciju. Ili kad WHO za cijelu jednu kategoriju, fertilne žene, preporučuje da ih se spriječi uzimati alkohol zbog mogućih posljedica na plod! Baš kao da jedan angažman isključuje drugi. Možda one zaista vjeruju da je u ženskim pravima dosegnut civilizacijski nivo od kojeg se ne može odstupiti. U tom slučaju stvarnost ih je već demantirala, recimo u Poljskoj. A možda se niti ne treba previše uznemiravati, pa nisu to zakoni, nego tek preporuke i upute koje se mogu, ali i ne moraju uvažiti - što vjerojatno drže i domaći političari. No, nije uopće riječ o tome. Riječ je o atmosferi koju svojim prijedlozima i, u slučaju rezolucije, reakcijama kreiraju ove dvije važne institucije. Čak bez obzira na pozitivan ishod glasanja, treba se bojati da polariziranje i jaki pritisci konzervativaca na nacionalne vlade slute na smanjenje, a ne na povećanje prava žena.
Da se vratimo M. Atwood. Čini se da su njezine karakteristične bijele kapice s obodom uvijek u pripremi. U stvarnosti, ne u romanu.