Predsjednik Zoran Milanović ne prestaje zabavljati, začuđivati i intrigirati hrvatsku javnost u ovo vruće pandemijsko doba. Milanoviću ne sjedaju dobro kritike, poput onih da "neće glasovati" (možda je to trebao reći na predsjedničkim izborima) ili da neće prisustvovati konstituirajućoj sjednici novog Sabora.
No, Zoran Milanović već nas je naviknuo na razne neuobičajene političke kalambure i zgrozio mnoge s konzervativnim viđenjem dužnosti predsjednika, ali ti potezi mogu biti nekome i simpatični jer s te funkcije, zapravo, urušava ustaljeni sustav. Sam sebe potkopava. Nesistemski se odnosi prema sistemskoj funkciji, a to je nešto novo na hrvatskoj političkoj sceni.
Na svojem profilu na Facebooku Milanović je i najavio da se od njega mogu očekivati još neki nesistemski potezi: "Ovo je tek početak, bit će još promjena".
"Na kraju, veeelika pusa svim hejterima. Najveća pusa lažnim analitičarima, redom osobno ugrađenim u sitne poslovne aranžmane s vlašću. (...) Da parafraziram N. Buharina: na pobjedničkoj zastavi koju vijorim kap je i njihovog znoja", zavapio je Milanović, koji mora shvatiti da je i on "vlast", koliko god to možda ne htio biti.
No, iznenadio je parafraziranjem poznate izreke Nikolaja Buharina, najtragičnijeg lika boljševizma, čovjeka čija je sudbina paradigma staljinizma, najveće devijacije u povijesti ljevice.
Buharin je, prema legendi, egzekutorima NKVD-a, samo 48 sati nakon presude, na poznatom moskovskom staljinističkom gubilištu Komunarki, 15. ožujka 1938. godine rekao: "Drugovi, i kap moje krvi je na crvenom stijegu revolucije". I tu je keč.
Na zastavi nema mjesta za izdajnike, zato je ta "kap" boljševizam došla glave. Buharin je osuđen kao izdajnik, urotnik i špijun u tzv. trećem antitrockističkom procesu. Ta njegova izjava uzima se kao proročanska - ona urušava staljinistički, a na kraju i komunistički sustav. U tadašnjoj staljinističkoj paradigmi, "kap krvi" jednog "izdajnika i špijuna" nije se smjela naći na "crvenom stijegu". Ta kap je pukotina na monolitu staljinizma. To se i dogodilo.
Podsjećamo da je Buharinovu "kap krvi" proširio tim stijegom J. B. Tito, koji je prvi zabio klin u staljinistički monolit i nagrizao ga. Na monolitu nema mjesta za kap krvi jednog otpadnika. To je propust. Možda Milanović misli da će "kapi znoja" na zastavi koju on vijori urušiti njegove kritičare i vlast kojoj podilaze ili pak njega samog jer su ostavili trag na njegovu stijegu.
Na "pobjedničkoj zastavi" nema mjesta remetilačkom faktoru. Suština Buharinove izjave je pukotina u sustavu. Buharin je imao titulu miljenika revolucije. Staljin mu je rekao: "Oko nas su sve ništarije, samo smo nas dvojica Himalaja".
No, nema dvije Himalaje, pa je Staljin prvo s njim, Zinovjevim i Kamenjevim rušio Trockog, osnivača Crvene armije, a potom Zinovjeva i Kamenjeva (kada su ih strijeljali, Buharin je rekao: "Psi su zaslužili što ih je snašlo"). A kad je bio posve uklonjen iz politike, i on je došao na red.
"Koba, što ti treba moja smrt?", naivno je pitao Staljina, kao da ne shvaća bit režima.
No, "kap" je ipak presudila Staljinu.