Svatko tko je, poput rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa, zloupotrijebio svoju funkciju, poznanstva i utjecaj koji iz nje proizlazi i cijepio se preko reda protiv koronavirusa, svoj duboko nemoralni čin treba platiti funkcijom koju je zloupotrijebio. Odgovornost je, dakako, i na onima koji su takva cijepljenja omogućili.
Ovo je jedini način da se u Hrvatskoj koja je duboko ogrezla u korupciju i nemoral počne uvoditi red i odgovornost za postupke osoba koje obnašaju bilo koju javnu funkciju i imaju javni utjecaj. Ako će se pustiti da bez javne osude i ozbiljne sankcije prođe ovakva sebičnost, da se tolerira cijepljenje ljudi koji nisu u najugroženijim skupinama, nego su zaštitili svoje zdravlje i živote na račun drugih kojima će to pravo biti uskraćeno, onda smo kao društvo svedeni na kaljužu i blato iz kojega se nikada nećemo izvući.
U Hrvatskoj u zadnje vrijeme dnevno od koronavirusa umire do 30 ljudi, a ne tako davno ta se brojka približila stotici. Do sada je ukupno od COVID-a 19 u Hrvatskoj umrlo 5238 osoba. Svi oni koji koriste svoj utjecaj, poznanstva i preko veze uzimaju cjepivo za sebe i članove svoje obitelji takvim svojim činom uskraćuju zaštitu od koronavirusa onima kojima je potrebnija i potencijalno utječu na to da i dalje dnevno bilježimo velik broj hospitaliziranih i umrlih.
I nije odgovornost samo na onima koji se cijepe preko reda, nego jednako tako i na onima koji im to omogućuju. A tu treba krenuti od vrha. Ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak i ravnateljica Klinike Dr. Fran Mihaljević Alemka Markotić trebali bi prvi odgovoriti kako su organizirali cijepljenje i što su poduzeli da ne dolazi do zloupotreba.
Ne smijemo pristati na relativiziranje cijele priče i objašnjenja kako je ostalo cjepiva, pa je šteta da se baci. To je toliko uvjerljivo i originalno kao što je bilo i kada je predsjednik Republike Zoran Milanović objašnjavao da se u vrijeme strogog lockdawna gostio u Klubu Dragana Kovačevića jer je bilo viška ribe, pa bi bilo šteta da se baci.
Svatko tko raspolaže cjepivom mora imati pred sobom listu osoba koje treba procijepiti, i ako je ostala koja doza viška, zna se koga sljedećeg po redu treba pozvati i cijepiti. Slučaj rektora Borasa i njegove supruge pokazuje kako u ovim postupcima očigledno nema previše reda.
Porazno je, međutim, što sve to nije neočekivano. Sjetimo se izostanka prave kampanje za promoviranje cijepljenja, da se dugo nije znalo kako će se organizirati cijepljenje. Imali smo šlamperaj kojem su pridonijeli i oporbeni političari svojim populizmom.
Dio saborskih zastupnika iz redova oporbe odbio je cijepljenje uz obraloženje da je drugima potrebnije. Pojedinačno gledajući, sigurno ima slučajeva koji su prioritetniji od njihova. No Sabor je institucija zakonodavne vlasti koja mora funkcionirati, jer ako se Sabor ne može sastati, ulazimo u novu razinu izvanrednog stanja i sva vlast prelazi u ruke predsjednika i premijera. Umjesto da su se redom procijepili i stvorili uvjete da se mogu svi vratiti u sabornicu, odlučili su skupiti jeftine političke bodove, što zapravo pokazuje da ne razumiju ozbiljnost dužnosti koju obnašaju.