Vrhovna zapovjednica je objavila da ćemo vlastitim snagama štititi svoj zračni prostor. Povukla je liniju iza koje nema povratka. A ta odluka ima svoju cijenu stratešku, političku i financijsku.
Zašto obnavljamo borbeno zrakoplovstvo?
Pustimo priče o Domovinskom ratu i emocije. Borbeno zrakoplovstvo obnavljamo zbog sebe samih. Točno je da smo pod NATO-vim kišobranom. Točno je da se i zbog nas može aktivirati članak 5. No, nove geostrateške podjele tjeraju nas da se sami pobrinemo za sebe. Najbolji primjer je Ukrajina. SAD i Velika Britanija Kijevu su garantirali da ih nitko neće napasti. A čiji je danas Krim? NATO savez je u velikom previranju, zajedničke Europske obrambene snage samo su lijepe želje. I zato se sami moramo pobrinuti za sebe. I nema to veze s onime što rade susjedi, bliži ili daljnji. U budućem svijetu svaka država morat će se osloniti prije svega na svoje snage.
Jesu li avioni jedino rješenje?
Postoje zagovornici čuvanja zračnog prostora modernim protuzračnim sustavima tipa Patriot. Razmještanje nekoliko baterija na nekoliko lokacija širom zemlje. Hrvatska u ovom trenutku nema nikakvu protuzračnu obranu iznad 3000 metara, a ispod toga neke zastarjele i neadekvatne sustave. Postavljanje modernog protuzračnog sustava bilo bi jeftinije od novih aviona. Je li bolje ovako? Ne znamo. Usporedne studije, barem javne, nema.
Što će Hrvatska moći učiniti s eskadrilom modernih lovaca?
U sukobu s nekom ozbiljnijom vojnom silom malo toga. Najbolji je primjer sudbina srpskih MIG-ova 29 kad ih je udario NATO. Ali kao sredstvo odvraćanja i mehanizam za nadzor zračnog prostora u sukoba nižeg intenziteta, odradit će svoj posao. Donošenje odluke o novim avionima priča se već 12 godina. Sad je vrijeme za odluke. Bez otezanja. Vrijeme neumitno curi, a MiG-ovima je već davno iscurilo. Jedino što još nitko to javno ne želi priznati.