Teško je zamisliti da predsjednik Republike, Zoran Milanović, za devet mjeseci, kada na red dođe imenovanje predsjednika Vrhovnog suda, ponovno na tu dužnost predloži Đuru Sessu.
"Moj prijedlog za predsjednika Vrhovnog suda bit će osoba beskompromisnog karaktera i potpuno moralno nepotkupljiva. To vam obećavam! To je mali, ali važan doprinos u vraćanju povjerenja u pravosuđe. Predsjednik Vrhovnog suda odgovoran je za funkcioniranje sustava i na to mjesto treba doći najbolji, a ne najpodobniji", objavio je Milanović tijekom kampanje za izbor predsjednika Republike.
Bila je to jasna aluzija na Sessu koji je odgovorio da "između njega i Milanovića postoji povijest nerazumijevanja" te odbacio tezu da je ikome podoban. Dakle, sve kada bi i htio ponovno predložiti Sessu za predsjednika Vrhovnog suda, ujedno predsjednika Državnog izbornog povjerenstva, Milanović bi si time skočio u usta. Pitanje je, međutim, tko je iz pravosuđa prema kriterijima šefa države osoba beskompromisnog karaktera i moralno nepotkupljiva? Moguće je da on već sada ima nekoga na umu, ali je teško dokučiti tko bi to bio. Milanović nikada nije pokazivao poseban interes za pravosuđe, a kada bi ga se i dotaknuo, to ne bi bilo u pozitivnom kontekstu. O Milanovićevim kontaktima i odnosima s ljudima iz pravosudnih krugova malo se zna, pa ispod radara prođu situacije kada na tom području povuče kakav potez. Tako je manje poznato i da je jedan od sudaca Ustavnog suda ušao u tu instituciju uz Milanovićevo zalaganje.
Mogao bi, dakle, dati mig nekome koga zna iz studentskih dana (predsjednik Republike je diplomirao na Pravnom fakultetu) ili nekome iz odvjetničkih krugova koga privatno zna da se jave na pozivni natječaj za predsjednika Vrhovnog suda kada ga DSV bude raspisao. Pokaže li se da nema spremno ime za predsjednika Vrhovnog suda koje bi bilo prihvatljivo premijeru Andreju Plenkoviću (predsjednika najvišeg suda bira većina zastupnika u Saboru, što znači da će ga imenovati HDZ-ovci), onda bi bilo logično da se po tom pitanju posavjetuje sa svojim šefom kabineta Orsatom Miljenićem. Uz to što mu je po funkciji glavna osoba na Pantovčaku, Orsat Miljenić je bivši odvjetnik, a bio je i ministar pravosuđa u Milanovićevoj Vladi.
Upravo je Miljenić iza sebe ostavio jedan od najvažnijih alata kojima raspolaže Vrhovni sud, a to je izmjena Zakona o parničnom postupku kojom je uveden ogledni postupak. Radi se o tome da u slučaju mnogo istovrsnih tužbi (kao zbog švicarca) Vrhovni sud donese odluku u jednome slučaju, a drugi se potom rješavaju prema tome obrascu. Ako mu ne bi rekao kome da migne da se javi na natječaj DSV-a, Miljenić bi mu sigurno između onih koji će pokazati ambiciju da dođu na čelo Vrhovnog suda predložio najboljeg. Uostalom, zašto se i Orsat Miljenić ne bi mogao zainteresirati za tu dužnost? U pravosuđu ne bi bio autsajder i brzo bi pohvatao sve konce. Jedini ozbiljan prigovor bio bi što dolazi iz politike. Na Pantovčaku ne bi nedostajao. Jer, kad se vide zadnji Milanovićevi istupi, teško je zamisliti da šefa kabineta pita za mišljenje prije nego što progovori.