AKCENT

Zašto poznati profesor iz Osijeka brani sjećanje na zločinca Tomislava Merčepa?

Poštujemo li sjećanja na zločince, uskoro ćemo, znači, pisati obazrive nekrologe Milanu Martiću, čije je zdravstveno stanje jako loše
Tomislav Merčep
 Damjan Tadić/Cropix
Objavljeno: 20. studeni 2020. 09:51

Treba li o zlikovcima pisati i govoriti sve najbolje zato jer tako sugerira stara latinska poslovica? Vrijedi li u svakodnevnom životu izreka "De mortuis nil nisi bene; de vivis nil nisi verum - O mrtvima sve najbolje; o živima samo istina" i kada se radi o pokojnom vlasniku robova, pedofilu ili ratnom zločincu?

Ako je suditi po onome što je objavio Mato Palić, profesor Ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku, odgovor je potvrdan. Barem kad je u pitanju Tomislav Merčep, koji je preminuo u ponedjeljak, ali za razliku od svojih žrtava koje su umirale u mukama, on je otišao u miru i bez boli.

"O mrtvima sve najbolje, o živima samo istina. To je latinska poslovica. Nažalost, neki zastupnici u Hrvatskom saboru pokazuju svoje pravo lice objavama na društvenim mrežama. Koliko netko mora biti jadan, nebitan i pun mržnje da pljuje po mrtvom čovjeku? Jako. Sramotno je što sve moramo gledati u parlamentu", glasi ljutiti post jednog profesora Ustavnog prava, koji obrazuje naraštaje budućih pravnika u ovoj zemlji.

Ukratko, ono "o mrtvima sve najbolje" odnosi se na Tomislava Merčepa, a "jadan, nebitan i pun mržnje" je Bojan Glavašević, sin vukovarske žrtve Siniše Glavaševića, jer "pljuje po mrtvom čovjeku". Naime, Paliću je toliko zasmetalo kada je Glavašević opisao Merčepa kao zlotvora, uz zaključak da je njegovim odlaskom svijet postao malo bolje mjesto, da je poznati ustavnopravni stručnjak na svom Facebook profilu odlučio braniti sjećanje na pokojnika.

Mrtav čovjek po kojem, prema Palićevu mišljenju, "pljuju jadni i nebitni" je - pravomoćno osuđeni ratni zločinac. Zvao se, to svi znate, Tomislav Merčep i bio je osuđen na sedmogodišnju zatvorsku kaznu jer je 1991., pod njegovim zapovjedništvom, mučeno i ubijeno 45 civila, od Zagreba do Pakračke poljane. Merčepovci su izveli i najsramotniji ratni zločin hrvatskih postrojbi kada su ujesen '91. hladnokrvno ubili 11-godišnju djevojčicu Aleksandru Zec, a prije toga i njezine roditelje. Tomislav Merčep nikada se nije pokajao zbog ovih zločina, a kamoli da ih je osudio.

Ali, Merčep je sporedan u ovoj priči. Baš kao što su sporedne stotine likova koji su lajkali Palićev post, bljuvali uvrede ako ste podsjetili tko i što su bili Merčep i merčepovci i usput se prepuni pijeteta "za našeg čovjeka" molili za dušu blagopočivajućeg. Ovdje je glavni problem to da jedan, kako mu često tituliraju, "ugledni pravnik" javno brani sjećanje na ratnog zločinca i napada one koji su podsjetili na Merčepovu prošlost. I ne pada mu na pamet obrisati uvrede napisane na njegovoj Facebook stranici, što sugerira da podržava govor mržnje u javnosti.

Što se mene tiče, mogu ponoviti ono što sam napisao profesoru Paliću, a to je jednostavno pitanje svedeno na zaključak da, ako ćemo o mrtvima sve najbolje, to bi logično značilo da se isto valjda odnosi i na Hitlera ili Slobodana Miloševića, a ne isključivo Tomislava Merčepa. Poštujemo li sjećanja na zločince, uskoro ćemo, znači, pisati obazrive nekrologe Milanu Martiću, čije je zdravstveno stanje jako loše.

Iako, sve se svodi na to da jedan profesor ustavnog prava drži da je neumjesno loše pisati o mrtvom ratnom zločincu. To puno govori o današnjoj Hrvatskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2020 18:54